Bio opet na kobasicijadi, ovog puta u Turiji kod Srbobrana. Velika gužva, puno naroda se sjatilo. Ja uzeo kobasice, sir i paprike u senfu, nešto što do sada nisam video/probao. Uzeo i magnet za frižider kao uspomenu koja će ostati i kada se hrana pojede 🙂 Slaninijada u Kačarevu i Kobasicijada u Turiji se održavaju istog dana, nije ni čudo što imamo dva brata blizanca kao suvenire, jednog sa slaninom a drugog sa kobasicama…
Bio u Bačkom Petrovcu danas na festivalu kobasica 🙂 Poneo nekoliko uzoraka kući da imam narednih par meseci za degustaciju a uzeo sam i sireve tradicionalno od Tadića, ovog puta sa sremušem i tucanom paprikom.
A put do Bačkog Petrovca vodi preko Novog Sada što implicira posetu Najlon pijaci i još pet novih autića 🙂 Opet bez duplikata što je izuzetno. Svi su interesantni, Micubiši 3000GT druge generacije liči na Hondu Prelude iz iste ere što mi se posebno dopada, Porše 928 mi je oduvek bio zanimljiv a Mini pikap je presladak. Ford RS200 je sportski auto baziran na trećoj generaciji Eskorta sa motorom iza vozača. Proizvodio ga je Reliant, firma poznata po fiberglas modelima Regal, Robin, Kiten i Simitar. I RS2000 ima karoseriju od fiberglasa. Na kraju, ovaj Porše 911 me je zbunio u jednom trenutku pošto imam dva Mečboks Poršea 911 Carrera Cabriolet. Ispostavilo se da su to različiti modeli 911, prema mojoj proceni 992 i 996 ali nisam stručnjak.
Lisnato testo u Lidlu na akciji ove nedelje tako da ove i sledeće nedelje pravimo recepte sa lisnatim 🙂 Ovo je sveže lisnato testo, nikad ranije nisam kupovao. Ono što sam neuporedivo češće viđao je smrznuto lisnato ali ovo je nešto novo za mene.
Svratio jutros do mame, ona spremila uskršnji doručak 🙂 Kobasica je od pilećeg mesa začinjenog belim lukom i paprikom i jako je ukusna. Kasnije sam produžio do buvljaka koji radi kao da je svaki drugi dan u pitanju. Kupio za 300 dinara Polistil 1:24 Opel Askonu koja ima samo jedan točak, što nije idealno ali se da srediti. Za dodatnih 500 dinara sam pazario još šest igara. Neke se mogu igrati samo onlajn a pretpostavljam da su serveri odavno pogašeni no nema veze, barem će lepo da izgledaju u kolekciji 🙂
Jutros poranio pa svratio prvo do novosadske Najlon pijace. Kupio par ploča, neke jeftine boje u spreju i još jednu knjigu za moju kolekciju avantura. Onda sam produžio ka Bačkoj Palanci, tačnije selu Bač, gde se održava Kobasicijada 🙂 Nikad nisam bio u ovom delu Vojvodine. Kobasicijada i nije bila nešto, malo izlagača odnosno slab izbor. Kupio sam kobasicu za pečenje i dve vrste sira, malo prošetao po selu, obišao Tvrđavu i kanal DTD i krenuo natrag kući. Prešao preko 300 kilometara danas.
Ostalo mi nešto forinti od puta u Segedin pa sam pored Teska svratio i u Aldi po paket proizvoda. Biće degustacije.
Kod Tesko paketa smo izračunali da jedna forinta vredi 31 paru tako da u tom smislu imamo sledeći cenovnik:
proizvod
forinte
dinari
kola litar ipo
259
80
UHT mleko 2.8% litar
329
102
kamember sir 250 g
799
248
pik salama 400 g
2.199
682
majonez sa začinima 500 ml
649
201
pik parizer 400 g
799
248
kobasica 300 g
849
263
Apdejt: Kamebmer sam prvi načeo. Prilikom kupovine sam izabrao aromatičnu varijantu ni ne znajući kakva je razlika u odnosu na klasičan kamember. Ispostavilo se da ima malo jači miris 🙂 ali ukus je zaista jako lep. Lidl s vremena na vreme ima u ponudi bri i kamember koji su takođe jako ukusni i redovno ih kupujem (kada su na akciji, jelte) pa ćemo da uporedimo cene kada se budu pojavili. Le cremeux košta 1150 za kilo.
Kola nije loša, možda je malo više slatka nego što bi trebalo. Ako mene neko pita, najbolja kola je RC Cola koju sam video u prodaji samo u Plus Cash & Carry. Američki proizvod ali se puni u Bujanovcu, košta 85 dinara za dva litra.
Ni remulada nije loša, ima blagi ukus rena. Ne znam pošto je ovde kod nas pošto je nema u prodaji u prodavnicama koje ja obilazim. Proveriću pošto su oni Kania sosevi iz Lidla kada se vrate u ponudu pa ću da uporedim.
Kobasica je dobra, mekana i pikantna. U svakom trenutku bih je ponovo kupio. Parizer nije loš, parizer inače i ne kupujem ali sam sa ovim pravio i tople sendviče. Na kraju Pik salama koja dođe nešto kao zimska/budimska. Nisam ljubitelj ovih vrsta kobasica (više sam za kulen i peperoni) ali ovo je bilo sasvim solidno. Ona budimska koja ima da se kupi u Lidlu je meni nekako gorka, ne znam u čemu je fora. Ovo od Pika je sa druge strane sasvim jestivo.
Pošto sam već bio u Segedinu, svratio do Teska da kupim nešto đakonija. Uglavnom sam kupio Tesko brend proizvode, baš da uporedim po ceni i ukusu kako se meri sa ovim što imamo kod nas a imamo i paket proizvoda iz Aldija.
Ja u Beogradu za 117,4 dinara kupim jedan evro a onda u Mađarskoj za taj Evro dobijem 381,15 forinti što će reći da jedna forinta vredi oko 31 pare. U tom smislu, cenovnik:
proizvod
forinte
dinari
UHT mleko 3.5% litar
419
130
trapist kilogram
2.949
914
maslinovo ulje pola litra
1.799
558
kefir 450 g
359
111
viršle 140 g
249
77
kobasica 300 g
829
257
turistička kobasica pola kile
1.249
387
paradajz sos 420 ml
579
179
Apdejt: Trapist je solidan, nemam zamerke. Mislim da kada Lidl ima akciju trapista da to izađe na negde oko 900 dinara po kilogramu, proveriću. Turistička salama je takođe ukusna, nešto između naše obične salame i kobasice. Začinjeno je (oseća se npr. biber) i to mi se dopada. Kefir me je razočarao, mislim da su Dr. Milk i pančevački mnogo ukusniji a jeftiniji: Dr. Milk 135 za kg, pančevački 150 za kg.
Lidl ima na akciji Sol & Mar maslinovo ulje 0,75 za 599 dinara što znači da bi pola litra koštalo 399 dinara. U Plusu litarsko maslinovo ulje može da se nađe za 800-850 dinara. Paradajz sos je ukusan, ima u sebi masline i origano. U Lidlu taj začinjeni sos može da se nađe po ceni od 180 dinara za 350 ml i to u više ukusa. Lidl ima i onaj poljski sos, pola litra za 180 dinara (nekada je koštao svega 100 dindži, bagatela).
Viršle su ukusne. Mislim da su malkice skuplje od domaćih, proveriću kada budem otišao u supermarket. Kobasica je lepa, pikantna. Nešto kao naša sremska ili mađarska samo što je ovo mekše i jestivije.
Skoknuli smo jutros do Kovina da obiđemo babin i dedin grob. Usput smo svratili u mesaru Papp (tako se preziva familija koja je osnovala mesaru) gde sam kupio kulen i kobasicu za prženje. Kulen je odličan a i kobasica je dobra ali ne po mom ukusu. Više volim one što se raspadaju kada ih sečeš. U povratku sam nagazio obilaznicom što ide pored Ovče i Borče ka Zemunu i tu smo naleteli na policijsku kontrolu, prvi put u životu da ih vidim na ovom putu. Srećom, bili su zauzeti drugim vozačima pa smo samo prozujali pored njih uz smanjen gas.
Ovako dobre stvari se više kod nas ne prave. Ovu sa slaninom ću da odnesem senioru da se podseti al’ se nekad dobro jelo baš, a ostale dve su za moj užitak.