Category Archives: Auto

Kloparanje

Klopara nešto napred kod auta kada se vozi po neravnom terenu. Mehaničar kaže da nije na trapu ali da ne zna šta je 🙁 Ja sam mislio da je kućište filtra za vazduh, da ono udara u unutrašnji blatobran. Moram da probam da ga nekako fiksiram da vidim da li je to to ili da kopam dalje.

Chevrolet Corvette C3 Stingray

Korveta je serija američkih sportskih atomobila koji se se proizvodili od 1953. pa sve do danas. Imamo osam generacija nazvanih C1 do C8, ovo što ja imam je Matchbox model treće generacije C3 koja se proizvodila od 1968. do 1982. Nisam siguran za konkretnu godinu ali mislim da je ovo model modela iz 1974. godine kada je Korveta izgubila zadnji hromirani branik. Znaću više kada budem skinuo ovu belu boju 🙂

Apdejt: definitivno je model iz 74. ili 75. godine (koji meni izgledaju identično). Izgleda da je model originalno bio crvene boje pa je onda prefarban/dofarban drugom crvenom bojom i na kraju belom. Meni bi se svidela žuta Korveta 🙂

Corvette C3 naked action

Apdejt: evo je finalna žuta Korveta. Osnova još nije pričvršćena za karoseriju, to ćemo kada budem bio siguran da više ništa nema da se uradi. Dobra je i ovako.

Oktobar u Obedskoj bari

Mada je dan bio pravi letnji, možda poslednji ovako topao u ovoj godini. Napravio sam pešački krug od Kupinova do Obreža i natrag, nekih pet sati hodanja. Boje su lepe u ovo doba godine, nije sve tako zeleno. Ima dosta žaba i belouški. Obišao sam par osmatračnica na tzv. Turističkoj stazi ali su sve u jako lošem stanju tako da se nisam penjao ni na jednu.

Lisičja glava

Skoknuo jutros do Vršca, tačnije, Vršačkog brega pošto u Vršac nisam ni svraćao. Ostavio sam auto kod Crvenog krsta pa peške krenuo ka Bonen plate. Mislio sam da kolima dođem do ove tačke ali sam se predomislio. Tu se odvaja staza ka šumarevoj kući gde može da se nađe tabla sa odličnom mapom staza. Ja sam nastavio transverzalom pored Mačije glave i Srednjeg vrha da bih se uspeo na Lisičju glavu (590 mnv). 50 metara dalje se nalazi prelep vidikovac. Onda sam nastavio transverzalom ka manastiru Središte ali sam u jednom trenutku skrenuo desno da bih se posle nekog vremena opet uključio na tranverzalu koja je u povratku vijugala pored rečice (koja je inače presušila) da bih u jednom trenutku prešao preko brane (~200 mnv). Mislim da sam tu nastavio još malo na jug da bih se uključio na stazu 9 koja vodi do planinarskog doma (270 mnv). Tu sam se malo odmorio pa krenuo uzbrdo ka Bonen plate (401 mnv) nakon čega je ostalo još malo puta natrag do Crvenog krsta i auta. Oko 27.000 koraka sam napravio danas 🙂

Sledeći put moram da dođem negde sa druge strane, selo Mesić ili Malo Središte.

Dani ludaje

Bio u Kikindi danas, imaju proslavu u čast bundeve. Na gradskom trgu je bilo dosta tezgi, od narodne radinosti preko fruštuka do zimnice i suvenira. Deca su pičila folklor a malo kasnije smo imali i bend koji je dobro svirao ali čije ime nisam ukačio. Kupio sam štrudlu, sok od bundeve i pomorandže i po običaju magnet za mamin frižider. Bio sam i u muzeju gde sam video mamuta i naučio dosta o istoriji Kikinde. Imaju i izložbu Leta pre neta posvećenu igri, zabavi i tehnologiji pre Interneta. Nešto kao muzej tehnike u malom. Dosta sam šetao, napravio sam preko 25,000 koraka. Pred polazak sam pojeo odličnu grumansku pljeskavicu kod Milana kuvara a dve osobe su pohvalile moju La Linea majicu 🙂

Smederevska jesen

Skoknuo do Smedereva danas pošto je u toku manifestacija Smederevska jesen. Imamo vašar, folklor, kućnu radinost, vinarije, pčelare, domaće poslastice i roštilj. Vreme je bilo lepo, ne previše toplo a posle pet popodne je krenulo da se sliva baš puno ljudi. Kupio sam mami magnet za frižider a sebi propolis, pojeo odličan točeni sladoled u velikom kornetu za 200 dinara i gurmansku pljesku za 400. Napravio 25,000 koraka 🙂

Babin guz

Ostalo mi slobodnih dana pa sam malo prošetao danas po Fruškoj gori. Auto sam parkirao na skretanju za Vrdničku kulu pa peške krenuo do Vrdničkih stepenica koje me nisu nešto preterano oduševile, mislio sam da će ih biti više. Onda sam došao do izvora koji se zove Babin guz i koji je na sreću bio presušio 🙂 Nastavio sam kroz šumu prateći stazu, obišao Veliko Sitijevo (394) i izbio na Partizanski put. Tu je bilo neko odmorište pa sam malo odmorio. Nastavio sam stazom koja prati put, prešao put pa nastavio stazom kroz šumu. Staza je dugo išla nizbrdo što me je zabrinulo pošto te uvek posle čeka uzbrdica kojom se treba vratiti. Silazak do Dumbovačkog potoka je bio baš strm što mi je stvorilo nelagodu zbog moje bangave ruke. Na kraju su me komarci bukvarno izjurili iz šume negde kod sela Dumbovo, to je već severna strana Fruške gore s koje se vidi Novi Sad. Tu sam kod jednog gospodina potvrdio put ka Starom Rakovcu pa krenuo lagano uzbrdo. U selu sam se kod partizanskog spomenika malo okrepio pa krenuo asfaltnim putem ka Zmajevcu. Mislim da put ima oko tri kilometra ali je uspon strm, saobraćajni znak kaže 13%. U Zmajevcu opet odmor pa onda laganica nizbrdo ka Vrdniku do auta. Mislio sam da uzmem stazu koja ide preko Popovog brega ali sam video da i ona ide uzbrdo a da se posle treba opet spustiti strminom a ja nisam hteo da rizikujem. Kad malo ojačam idem ponovo, danas sam napravio oko 30,000 koraka.

Ušće Begeja u Tisu

Skoknuo jutros do Novog Sada, tačnije Najlon pijace. Kupio sam samo brisače za auto, usput sam video i gramofon koji bi bio interesantan za kući ali se nisam odlučio. U Beograd sam se vratio preko Titela, usput povezao ženu iz Vilova kojoj pričam kako sam pao sa bicikle i polomio zglob ruke a ona mi pokazuje kako ju je zakačio auto retrovizorom u preticanju na otvorenom putu i polomio joj ruku 😬 U Titelu sam malo blejao na reci pa se popeo na vidikovac Kalvarija i napravio par lepih panorama. Može da se prođe skroz iza groblja pa onda kroz kapiju i groblje opet natrag do reke. Moram sledeći put da probam da siđem do ušća sa druge strane, iz pravca Perleza. Video sam dole ljude i parkirane automobile, ne znam da li su izletnici ili pecaroši. Inače, kugla sladoleda u Titelu je 80 dinara, u Zemunu je 130-150 dinara.