Monthly Archives: September 2022

Batocera PC

Nakon dosta peripetija uspeli smo da instaliramo Batoseru na naš PC iz kontejnera 🙂

Kako smo još letos utvrdili, ovaj računar može da se pokrene Batoserom 34 instaliranom na fleški. Onda sam došao na ideju da u računar ubacim moj stari SSD od 60 GB sa namerom da na njega instaliram Batoseru i da butujem komp sa diska kao sav normalan svet. Batosera sama ima opciju u podešavanjima pod nazivom Install Batocera on a new disk međutim potrebno je da bude povezana na Internet pošto Batosera mora ponovo da dovuče imidž fajl sa mreže i da pokrene proces snimanja na SSD. Tu nastaje prvi problem: mrežni priključak na ploči (kao uostalom i integrisana zvučna i grafička) ne radi. Onda sam kupio USB bežični adapter i tako uspeo da se povežem na mrežu.

Sledeći problem je to što na mom flešu od osam gigabajta nema mesta da se snimi novi imidž fajl. Nema problema, pozajmio sam fleš od 32 gigabajta i ponovo instalirao Batoseru, ovog puta verziju 35 pošto je u međuvremenu ona postala aktuelna. Na žalost, na ovom PC-ju neće da se pokrene Batosera 35, XServer-u nešto nije jasno. Pronalazim verziju 34, snimam je na fleš, PC lepo radi. Pokrenem instalaciju na SSD, on skine imidž fajl ali kako se kasnije ispostavilo verzije 35, ovaj se instalira na SSD. Pokrenem računar sa SSD-a, neće Batosera da se pokrene, XServer problem.

Pogledam malo po logovima i vidim da se “instalacija” na SSD vrši jednostavnom dd komandom. OK, snimim ja Batosera 34 imidž fajl na jednu flešku, butujem računar Arch boot flešom, mauntujem onaj fleš sa imidž fajlom i otkucam:

zcat batocera-x86_64-34-20220523.img.gz | dd of="/dev/sda" bs=40M

/dev/sda je SSD.

Ugasim komp, povadim fleške, podesim u BIOS-u butovanje sa SSD-a, restart i evo ga sada sve lepo radi.

A State of Grace

The House of Love imaju novi album 🙂 Bend su osnovali ’86. godine Gaj Čedvik (autor, pevač i gitarista) i Teri Bikers (gitarista) i bend je tokom godina prošao kroz mnoge transformacije u personelu, jedino se Čedvik tu pojavljuje kao konstanta. Ove godine smo dobili novi album, 12 pesama koje potpisuje Čedvik, malo drugačiji zvuk – nije ona melanholija na koju smo navikli (nema Bikersa). Kako god, album lepo zvuči, možda malo više američki ali nemam zamerke. Ko želi da se podseti “pravog” zvuka The House of Love, preporučujem kompilaciju The Fontana Years.

Aldi paket

Ostalo mi nešto forinti od puta u Segedin pa sam pored Teska svratio i u Aldi po paket proizvoda. Biće degustacije.

Kod Tesko paketa smo izračunali da jedna forinta vredi 31 paru tako da u tom smislu imamo sledeći cenovnik:

proizvodforintedinari
kola litar ipo25980
UHT mleko 2.8% litar329102
kamember sir 250 g799248
pik salama 400 g2.199682
majonez sa začinima 500 ml649201
pik parizer 400 g799248
kobasica 300 g849263

Apdejt: Kamebmer sam prvi načeo. Prilikom kupovine sam izabrao aromatičnu varijantu ni ne znajući kakva je razlika u odnosu na klasičan kamember. Ispostavilo se da ima malo jači miris 🙂 ali ukus je zaista jako lep. Lidl s vremena na vreme ima u ponudi bri i kamember koji su takođe jako ukusni i redovno ih kupujem (kada su na akciji, jelte) pa ćemo da uporedimo cene kada se budu pojavili. Le cremeux košta 1150 za kilo.

Kola nije loša, možda je malo više slatka nego što bi trebalo. Ako mene neko pita, najbolja kola je RC Cola koju sam video u prodaji samo u Plus Cash & Carry. Američki proizvod ali se puni u Bujanovcu, košta 85 dinara za dva litra.

Ni remulada nije loša, ima blagi ukus rena. Ne znam pošto je ovde kod nas pošto je nema u prodaji u prodavnicama koje ja obilazim. Proveriću pošto su oni Kania sosevi iz Lidla kada se vrate u ponudu pa ću da uporedim.

Kobasica je dobra, mekana i pikantna. U svakom trenutku bih je ponovo kupio. Parizer nije loš, parizer inače i ne kupujem ali sam sa ovim pravio i tople sendviče. Na kraju Pik salama koja dođe nešto kao zimska/budimska. Nisam ljubitelj ovih vrsta kobasica (više sam za kulen i peperoni) ali ovo je bilo sasvim solidno. Ona budimska koja ima da se kupi u Lidlu je meni nekako gorka, ne znam u čemu je fora. Ovo od Pika je sa druge strane sasvim jestivo.

Tesco paket

Pošto sam već bio u Segedinu, svratio do Teska da kupim nešto đakonija. Uglavnom sam kupio Tesko brend proizvode, baš da uporedim po ceni i ukusu kako se meri sa ovim što imamo kod nas a imamo i paket proizvoda iz Aldija.

Ja u Beogradu za 117,4 dinara kupim jedan evro a onda u Mađarskoj za taj Evro dobijem 381,15 forinti što će reći da jedna forinta vredi oko 31 pare. U tom smislu, cenovnik:

proizvodforintedinari
UHT mleko 3.5% litar419130
trapist kilogram2.949914
maslinovo ulje pola litra1.799558
kefir 450 g359111
viršle 140 g24977
kobasica 300 g829257
turistička kobasica pola kile1.249387
paradajz sos 420 ml579179

Apdejt: Trapist je solidan, nemam zamerke. Mislim da kada Lidl ima akciju trapista da to izađe na negde oko 900 dinara po kilogramu, proveriću. Turistička salama je takođe ukusna, nešto između naše obične salame i kobasice. Začinjeno je (oseća se npr. biber) i to mi se dopada. Kefir me je razočarao, mislim da su Dr. Milk i pančevački mnogo ukusniji a jeftiniji: Dr. Milk 135 za kg, pančevački 150 za kg.

Lidl ima na akciji Sol & Mar maslinovo ulje 0,75 za 599 dinara što znači da bi pola litra koštalo 399 dinara. U Plusu litarsko maslinovo ulje može da se nađe za 800-850 dinara. Paradajz sos je ukusan, ima u sebi masline i origano. U Lidlu taj začinjeni sos može da se nađe po ceni od 180 dinara za 350 ml i to u više ukusa. Lidl ima i onaj poljski sos, pola litra za 180 dinara (nekada je koštao svega 100 dindži, bagatela).

Viršle su ukusne. Mislim da su malkice skuplje od domaćih, proveriću kada budem otišao u supermarket. Kobasica je lepa, pikantna. Nešto kao naša sremska ili mađarska samo što je ovo mekše i jestivije.

Segedin 2022

Skoknuo do Segedina danas 🙂 Nije da sam imao neki poseban plan za odlazak ali lepo vreme još uvek traje a i ovo je prvi put da sam napustio zemlju od recimo 2019. i od kada sam izvadio novi pasoš. Ovo putovanje je bilo mnogo opuštenije od prethodnih pošto mi je već sve bilo poznato pa sam samo uživao u prizorima. U Mađarsku sam ušao preko Horgoša 2 negde oko pola devet a izašao posle pet popodne kod Đale. Od velike pomoći mi je mobilni telefon, Gugl mape i navigacija. Nešto što mi je na starijem telefonu bio baš problem sada je postalo sasvim prirodno za snalaženje u prostoru. Mape i digitalni aparat više ne nosim, samo mobilni, dokumente, novac i flašicu sa vodom 🙂

Apdejt april 2023.: stigla mi kazna za prebrzu vožnju novosadskim autoputem sedam meseci kasnije 🙁 Merili su prosečnu brzinu između dve naplatne rampe pa im se nešto nije uklopilo…

Bits & Pieces III

40 godina od kako se pojavio projekat pod nazivom Stars on 45 pa smo dobili i prigodno reizdanje, praktično kompilaciju tri originalna albuma plus par singlova na dva CD-a. Stars on 45 je delo holandskog producenta Japa Egermonta koji je okupio najbolje holandske sešn muzičare i snimio nekoliko medlija popularnih pesama počev od šezdesetih godina uključujići Bitlse i Stonse pa sve do osamdesetih, Abe i disko hitova. Karakteristično za sve ove medlije je clap-hand ritam koji povezuje pesme. Albumi i singlovi su osamdesetih doživeli veliki uspeh na top listama, naročito u Evropi, a ja se sećam da sam kao klinac često čekao trenutak na radiju kako bih ih snimio na kasetu.

Ono što je veoma interesantno u celoj priči je u stvari kako se došlo na ideju jednog ovakvog projekta. 1980. godine dva kanadska didžeja, Michel Gendreau i Paul Richer, snimaju butleg miks pod nazivom Bits & Pieces III: Let’s do it. Miks sadrži pesme Bitlsa, Arčisa, Roja Orbisona ali i pesme grupa Madness, Lipps Inc. i Heatwave i to sve povezane u clap-hand ritam 🙂 Ideja im je bila da vrate Bitlse u diskoteke pošto Bitlse početkom osamdesetih niko više nije slušao. Egermontov prijatelj (i vlasnik prava na jednu od pesama iz ovog butlega) je čuo miks i tako došao na ideju da napravi butleg butlega, ovog puta sa obradama pesama a ne originalima kako ne bi upao u problem sa autorskim pravima. Redosled pesama i broj taktova pojedinačnih pesama je u velikoj meri u potpunosti iskopiran iz originalnog miksa. Nakon velikog komercijalnog uspeha prvog albuma krenuli su da kreiraju nove medlije sa novim idejama.

https://www.youtube.com/watch?v=nIsai6BUFwQ

USB Wi-Fi adapter

Onaj računar iz kontejnera definitivno ima problema. Mislim da mu ne rade ni integrisana zvučna, ni integrisana grafička niti mrežni priključak. Kupio sam Wi-Fi adapter koji se priključuje na USB (jedan od retkih komada hardvera koji do sad nisam “hordovao” 🙂 ) za 800 dinara pa ću pomoću njega da pokušam da se povežem na Internet kako bih instalirao Batoseru na SSD. Batoseru možeš da butuješ sa fleša ali ako hoćeš da je instaliraš na disk, moraš da budeš povezan na Internet pošto će instalacija ponovo to sve da skine sa neta.

Apdejt: zeza me kućni Internet poslednjih dana tako da sam danas odlučio da napravim hotspot na mobilnom telefonu i da pokušam da se antenicom sa PC-ja zakačim za njega. I radi sve kao od šale, nikakva podešavanja, drajveri, samo se u donjem desnom uglu ekrana pojavila ikonica za bežičnu mrežu, ukucao sam lozinku i to je sve 🙂 Vrh.

Pešaka kroz Deliblatsku peščaru

Seo jutros u auto pa pravac Deliblato. Tamo sam kupio opskrbu u pekari, video dve crkve pa nastavio ka peščari. Parkirao sam auto na ulasku kod spomenika pa krenuo peške putem 310 ka selu Šušara, prema mojoj proceni oko deset kilometara. Od Šušare sam nastavio ka Zagajičkim brdima i popeo se do obeliska. U povratku sam se spustio u udolinu i vratio se do Šušare s druge strane pa nazad opet putem 310 ka autu. Mislim da sam prepešačio oko 35 kilometara što je više od najduže staze kroz Carsku baru. Mobilni pokazuje 50,000 koraka za sedam ipo sati. Iako sam tokom mog prolaska kroz peščaru video šest putničkih automobila kako prolaze putem, još uvek smatram da ne bih svoj auto proterao tuda 🙂 Sem ptica nisam video nijednu drugu životinju. Sledeći put idem istočnije, vidim da tamo ima nekoliko staza za pešačenje.

Panorama

Moram da probam da dođem u proleće, mnogo su lepše boje:

Profound Mysteries

Röyksopp imaju novi album i to ne jedan već tri 🙂 Ovaj norveški bend je nastao ’98. godine kao združeni projekat dvojice prijatelja koji se zovu Svein Berge i Torbjørn Brundtland a kao deo Bergenskog talasa iz kojeg pamtimo još na primer Kings of Convenience i Erlend Øye. Njihov prvi album Melody A.M. iz 2001. je doneo pregršt hitova poput So Easy, Eple, Sparks, Poor Leno i Remind Me koje i dan danas slušamo. Nakon toga slede još tri albuma, The Understanding, Junior i Senior sa kojih ne pamtimo nijedan hit mada se meni jako sviđa album Senior i njegov melanholični zvuk. 2014. godine objavljuju The Inevitable End i najavljuju ga kao svoj poslednji album. Ne prestaju da se bave muzikom ali smatraju da su završili sa muzikom u formatu albuma. Osam godina kasnije i eto nama novog trostrukog izdanja (tri albuma?) Profound Mysteries I, II i III. Prva dva su već izašla, treći će negde sredinom novembra. Slušao sam prva dva i sviđa mi se zvuk. Prvi album već ima neke remiksovane numere a oba albuma imaju i pridružene (baš) kratke filmove koje nisam gledao.