Monthly Archives: October 2022

Vinča – Ritopek – Vinča

Maglovito jutro, skoknuo kolima do Vinče, dela grada u kojem nikada ranije nisam bio. Išao sam autoputem do kružnog puta pa preko Leštana do Vinče, stigao za dvadesetak minuta 🙂 Onda sam pešaka krenuo do Ritopeka, još jednog dela grada u kojem nikada ranije nisam bio. Išao sam putem preko brda, mislim da se zove Starac-Vasino brdo, pa sam izbio na asfaltni put za Ritopek a onda sve nizbrdo do Dunava. U Ritopeku nema šta posebno da se vidi pa sam ubrzo krenuo natrag uzbrdo asfaltnim putem do skretanja za Vodice tako da sam se vratio do Vinče putem “pored brda”. Ova staza je i obeležena planinarskim oznakama. Staza kod Vinče dalje vodi ka arheološkom nalazištu ali ovog puta nisam išao tamo. Možda bih mogao jednom prilikom autobusom da dođem do Velikog sela pa onda peške do Vinče i Ritopeka gde bih uhvatio autobus natrag za centar. Ideja.

Accident Man

2018. smo gledali Skota Adkinsa u filmu Accident Man. Film nije loš, izgledao je kao mali iskorak u odnosu na Adkinsove ranije filmove (na primer, film Nindža), nešto što pre liči na (jeftiniju) kolaboraciju Džejsona Stejtema i Gaja Ričija na primer. Ove godine nam je stigao nastavak, slična atmosfera akcione komedije kao i u prvom filmu ali mnogo bolje scene borbenih veština, naročito u duelima sa Frejom i Ojumijem. Mislim da je Adkins najbolji u scenama sa tabanjem.

Jort i Rosenfelt

“Švedska književna senzacija”, Mikael Jort i Hans Rosenfelt, je tandem scenarista i pisaca koji za sobom, odvojeno i zajedno, ima na desetine knjiga, serija i filmova. Ja sam ih upoznao preko serijala knjiga o Sebastijanu Bergmanu, policijskom profajleru:

  • Det fördolda / Dark Secrets / Čovek koji nije bio ubica ✅
  • Lärjungen / The Man Who Watched Women ✅
  • Fjällgraven / The Man Who Wasn’t There / Čovek koji nije bio tamo ✅
  • Den stumma flickan / The Silent Girl / Devojka koja je ćutala ✅
  • De underkända / Those Who Failed / Ljudi koji to nisu zaslužili ✅
  • En högre rättvisa / A Higher Justice
  • Som man sår / As You Sow

Postoiji i serija pod nazivom Sebastian Bergman (iliti Den fördömde) koja ima četiri epizode i koja, rekao bih, pokriva prve četiri knjige. Seriju nisam pogledao, teško ju je naći.

Kragujevac 2022

Ponovo sam u Kragujevcu. Na put sam krenuo preko Mladenovca i Topole a ovog puta za razliku od 2019. ne obilazim Šumarice već se muvam po gradu u iščekivanju skupa ljubitelja Zastavinih vozila ispred Skupštine grada. Hteo sam da obiđem i Muzej topolivnicu ali mi žena na portirnici reče da im se srušio plafon i da su zatvoreni zbog restauracije prostora. Dan je bio sunčan i topao, dosta sam šetao, usput pojeo pljesku kod nekog Leskovčanina (koja i nije bila nešto) i sladoled, kulirao pored jezera Bubanj i platio kaznu za parkiranje pošto sam u potpunosti prevideo tablu koja označava zonu. Vratio sam se kući autoputem.

Inače, ovog Transportera sam video i 2019. u istoj ulici u kojoj i danas samo što ja tada na krovu imao Zastavin kombi 🙂

Taktički ranac

Kupio preko sajta divljina.rs ranac za 1600 dinara plus dostava 400 dinara. Isporuka ide preko DExpress službe koja ima opciju preuzimanja na paketomatu što meni odgovara pošto u blizini imam NIS-ovu pumpu sa pomenutim paketomatom. Kada sam dobio poruku da je roba spremna za preuzimanje, svratim posle posla do pumpe, platim pumpadžiji otkup paketa, odem do paketomata, učukam PIN kad ono ćorak – pojavi se poruka da ne postoji paket sa tim PIN-om. Pokušam još dva puta za svaki slučaj međutim opet neće. Startujem čet sa DExpress-om, objasnim svoj problem a oni me upute na to da im se obratim mejlom sa naznakom da je PIN nevažeći.

Sutradan stiže odgovor na mejl “a da li ste sigurni da ste pokušali da podignete paket na DExpress a ne na Ananas paketomatu?” Kakav Ananas, nisam ni znao da su i oni postavili paketomat na istoj lokaciji 🙂 Svratim posle posla do pumpe kad ono stvarno dva identična paketomata nedaleko jedan od drugog sa identičnim korisničkim interfejsom i user flow-om: unesi sedmocifreni PIN i potvrdi broj mobilnog telefona. Kada sam učukao PIN na ovog puta pravom paketomatu, otvore se vratanca i eto mog novog ranca 🙂

Ranac je nešto manji (uži) od mog starog ranca ali je dovoljno prostran da može u njega da stane sve što sam i do sad nosio sa sobom. Jedva čekam sledeću akciju pa da ga isprobam. Stari ranac sam napunio “zvonima” sa starim diskovima na kojima se nalaze igre za PC pa to sve zajedno ide u podrum.

Bracina staza

Ja opet u Deliblatskoj peščari 🙂 Ovog puta sam otišao u istočni deo, ovde ima staza za šetnju. Za razliku od prethodnog puta danas se plaća ulaz u peščaru – 100 dinara. U samom kompleksu bilo je dosta ljudi plus osnovci, imaju nekakav dan u prirodi. Sušta suprotnost mom prvom boravku kada na putu Deliblato – Šušara – Zagajička brda i nazad nisam video živu dušu ne računajući nekolicinu vozila koja su prošla. Elem, prvo sam krenuo kraćom stazom, tzv. Stazom zdravlja, nekih 3 kilometra. Pošto sam to brzo završio prešao sam na Bracinu stazu od 13 km. Tu mi je trebalo oko tri sata hoda. Usput sam iskoristio priliku da isprobam moje nove patike za šetnju i nisu se uopšte loše pokazale. Sa druge strane, moj vremešni ranac je otkazao tako da planiram da kupim novi. Ideja je da u oktobru napravim još jednu turu, možda spojim staze dva i šest.

Apdejt: ugrabio sam još jedan lep dan u oktobru i prošetao prvo stazom dva (Borovi breg) a onda i stazom šest (Eko staza). Staza 2 je najduža staza ali i tehnički najlakša pošto se prati jasno definisani kolski put. Staza 6 mi je trenutno omiljena, jeste kratka ali veoma “maštovita” 🙂 Nadam se da ću do kraja godine imati još koji suvi vikend pa da obiđem i staze 1, 3 i 4.