Pročitao knjigu Kazino Rojal, prvu iz serije o Džemsu Bondu. Jan Fleming je naravno pisac, godina je davna 1953. Imamo L Šifra kao glavnog negativca, svojevrsnog “bankara” terorističke organizacije Smerš (skraćeno od “Smrt špijunima”), koji nesmotreno ulaže tuđ novac, gubi znatan deo, pa odlučuje da kockom u kazinu pokuša da povrati izgubljeno pre nego što vlasnik novca sazna šta se dešava. Odluka pada na igru koja se zove bakara, nešto slično ajncu, koja je izgleda bila popularna u kazinima u to vreme. Britanska obaveštajna služba saznaje za sve ovo pa šalje agenta Bonda da se obračuna sa L Šifrom za zelenom čojom kockarskog stola u nadi da će ga dublje diskreditovati te naterati na saradnju ili inicirati njegovu likvidaciju od strane poslodavca. U dobrom delu knjige imamo detaljno opisanu partiju bakare između Bonda i L Šifra, čak i pokušaj ubistva za vreme partije koju na kraju naravno Bond dobija. Poslednji deo knjige je rezervisan za romantiku između Bonda i njegove pomoćnice Vesper koja se tragično završava. U knjizi je Bond opisan kao ženomrzac a Vesper kao priprosto biće, ne znam da li je to piščev odraz ili odraz vremena u kojem je ovo delo nastalo.
Pošto sam već pročitao knjigu, podsetio sam se i filma sa Denijelom Krejgom iz 2006. Film prati osnovne događaje iz knjige: (L Šifr, kocka, zatočeništvo, romantika) s tim što se u filmu ne igra bakara već Teksas hold em poker što je i logično s obzirom na to da film prikazuje događaje u modernom periodu a ne u pedesetim. Imamo i pokušaj ubistva za stolom, romansu sa Vesper, čak i epizodu mučenja – definitivno najbolji Bond film iz Krejgove ere. Drugi film koji sam pogledao je parodija iz 1967. koji nije direktna ekranizacija knjige ali ima sve njene osnovne elemente (L Šifr, kocka, zatočeništvo, romantika) s tim što se u ovom filmu baš igra bakara, doduše znatno kraća scena. Sve ostalo van okvira knjige je prava papazjanija koja se na kraju završava sa kaubojima, indijancima i letećim tanjirima 🙂