Tag Archives: alfa romeo

Dvije polovine srca

Ovog puta našao neke zaista opskurne naslove na buvljaku 🙂 Ne da nisam gledao filmove nego nisam ni čuo za njih. Kako god, Gidra, Bata Stojković, Mirjana Karanović, Ljubiša Samardžić, Fabijan Šovagović i zaboravljeni Zijah Sokolović – ne može da bude loše. Usput uzeo i jednu Bburago Breru. Morao sam da pročitam šta piše sa donje strane auta pošto u prvom trenutku nisam prepoznao koja Alfa je u pitanju. Model je dobar, kompletan je. Jedino što mi se čini jeste da je boja (opet) naneta u predebelom sloju što je izgleda karakteristika svih Kineza. Modeli su detaljni ali kada nanesu boju, izgube se crte i dobije se jedan mehur crvene boje.

Super Trumpf

Kupio na buvljaku neke kul kartice sa automobilima iz sedamdesetih godina, izdavač je HEEL Verlag GmbH. Ceo komplet, 32 kartice u plastičnoj kutijici. Lepe su slike plus osnovni tehnički podaci za svaki auto. Usput uzeo i kolekciju Audija, takođe 32 kartice. Viđao sam ovo ranije ali nisam do sada posedovao.

Miloš Veliki

Seo u auto jutros da se malo provozam. Otkako radim od kuće ne vozim koliko sam ranije. Izašao sam na ono produženje Vojvođanske ulice na Novom Beogradu koje negde kod Surčina prerasta u autoput A2 odnosno Miloš Veliki kojim nikada ranije nisam vozio 🙂 Autoput prelazi Savu kod Obrenovca preko mosta što su ga još 2017. pravili Kinezi i onda krivuda sve do Čačka. Put je lep za vožnju mada nema puno objekata na njemu. Mislim da sam izbrojao dve pumpe, jedan Mekdonalds i nekoliko odmorišta. Kada sam stigao do kraja puta (to je Čačak zapad), krenuo sam zabavnim krivudavim putem uzbrdo ka Guči a onda se isto tako zabavno krivudavim putem spustio do Lučana. Tu sam malo prošetao po kraju, pojeo pljesku pa krenuo ka Čačku. Prošao sam Mrčajevce i zaustavio se kod Gružanskog jezera na putu za Kragujevac. Kući sam krenuo preko Topole i Mladenovca, opet krivudavim putevima koji su jako interesantni u Alfi 🙂 Kod Mladenovca sam odlučio da se uključim na A1 misleći da ću tako brže stići do Vrčina ali ono što sam dobio na brzini puta sam izgubio čekajući na naplatnoj rampi. Kod Bubanj potoka A1 se sada odvaja levo i preko Železnika izlazi na Ostružnički most te se kod Surčina ukršta sa A2. Ja sam ovde skrenuo desno i vratio se na Novi Beograd odakle sam i pošao.

Tablice

Naručio nove nosače za tablice. Providni su i minimalistički, platio ih 1380 dinara sa dostavom. Baš me zanima kako će tablice da se drže na krivini prednjeg branika. Kasnije popodne ali po još uvek vrelom danu (34 stepena) prošetao do Beo Car-a i uzeo još litar antifriza. Ne znam da li isparava na vrućini ali negde u sistemu se definitivno gubi…

Apdejt: prednji nosač se raspao posle šest meseci. Mislim da ću da ušrafim tablicu direktno u branik kako to Britanci rade.

Pet novih Buraga

Za 500 dinara i svi su Italijani. Neke od njih već imam ali nisam mogao da odolim pošto su u dobrom stanju. Imam i dva Amerikanca, meni dosad nepoznata. Jedan je Dodž Vajper, drugi je Šelbi, ja kada sam ih prvi put video mislio sam da su oba Korvete 😀 Možda budem prefarbao neke autiće ali defininitivno skidam svima nalepnice pošto one najteže podnose zub vremena.

A kupio i igru CSI (Las Vegas) koja je rađena po super popularnoj seriji koju sam gledao nekada davno. Igra nema booklet već je omot dvostrano štampan. Uvrnuto. Baš me zanima kako su u igri modelovali Dordžu Foks 🙂

Windshield Repair Kit

Naprsao vetrobran na Alfi. Nisam ni primetio kada se to desilo, samo sam u toku vožnje primetio liniju u donjem desnom uglu. Pogledao sam neke videe na jućubu, pročitao članke, shvatio da postoji razlika između chip i crack pa ću za vikend da pokušam da zaustavim širenje pukotine.

Apdejt: nije se ovo baš nešto pokazalo, definitivno je bolje za slučaj chip oštećenja. Godinu dana kasnije pukotina se proširila na pola vetrobrana pa sam otišao u Glass Service da mi zamene šoferku za 120 evra.

Bač

Jutros poranio pa svratio prvo do novosadske Najlon pijace. Kupio par ploča, neke jeftine boje u spreju i još jednu knjigu za moju kolekciju avantura. Onda sam produžio ka Bačkoj Palanci, tačnije selu Bač, gde se održava Kobasicijada 🙂 Nikad nisam bio u ovom delu Vojvodine. Kobasicijada i nije bila nešto, malo izlagača odnosno slab izbor. Kupio sam kobasicu za pečenje i dve vrste sira, malo prošetao po selu, obišao Tvrđavu i kanal DTD i krenuo natrag kući. Prešao preko 300 kilometara danas.