Tag Archives: paralija

Prvi oktobar

Poslednji dan letovanja, sunce i prijatna temperatura vode, ispunila mi se želja da se kupam u moru u oktobru. Obišao sam sve što sam planirao sem Meteora koje mi je inače preporučila koleginica. Nije da nisam imao želju i mogućnosti ali nije to za mene 🙂 Mogu da ih gledam izdaleka i da se divim tom inžinjerskom naporu da se na tako nepristupačnom mestu podignu građevine ali s obzirom na to da nisam religiozan i da me ne zanima monaški život, ne znam šta bih drugo tamo tražio. Ni u crkve ne ulazim, samo ih slikam spolja i to je to. Uostalom, gde će antihrist da ulazi u Božju kuću 🙂 Kako bilo, na kraju dana sam svratio u Lidl po prvi put od kako sam ovde, nakupovao prehrambenih artikala za 25 evra koje nosim u Beograd i koje ću da krckam u oktobru. Sutra ujutro pakovanje, brisanje šoferke pošto su je ptice opoganile, sipanje goriva i put za Beograd.

Lakuna

Sunce sija k’o tepsija, na nebu nijednog oblačka a nema ni vetra pa sam dan izblejao na plaži. Hteo sam da odem u Nei Pori ali, kad god je ovako lep dan a postoji mogućnost da se sutradan naoblači, put ostavljamo za sutra. Pročitao sam knjigu Lakuna do kraja. Lepa je, sentimentalna sa srećnim završetkom. Sviđa mi se izjava “žao mi je što je moj život napravio mrlju u tvom životu”. To bih mogao da izjavim nekim ljudima ako bi me to opralo. Na povratku u apartman sam u lokalnoj piceriji uzeo picu za poneti za svega šest ipo evra (pica i pivo u Piperiji su me koštali 13 ipo). A dobra je pica, baš sam se najeo.

bleja

Mediteransko selo

Tako se zove kompleks sastavljen od bungalova, restorana, barova i naravno velike peščane plaže. Selo u malom. Bilo je vedro i sunce je sijalo ali je i vetar duvao pa mi je na trenutke bilo zima. Voda je isto prohladna kada se uđe u nju ali kada se navikneš onda ti se ne izlazi 🙂 Otišao sam nešto ranije sa plaže, baš zbog tog vetra, moja omiljena prodavnica girosa se zatvorila tako da sam večeru kupio na drugom mestu plus sam se častio još jednim smrznutim jogurtom. Poneo sam u apartman chill box, oprao kašiku i plastičnu posudu tako da u Beograd nosim komplet (doduše prazan) kutija, posuda, kašika i salveta, da ga stavim na policu iznad televizora sa ostalim trofejima.

mediteranean-village

Piperia

Jutro je počelo sa oblacima pa sam malo šetao po Paraliji, slikao brodove, galebove i natpise na iskvarenom srpskom, iz supermarketa uzeo kefir i neke keksiće i u povratku u apartman svratio u pekaru i kupio zeljanicu i krofnu sa čokoladom za doručak. Zeljanica mi se nije svidela, kao da je bila bajata, a krofna đene-đene. Prijao mi je šećer. Kefir je bio dobar s tim što pola litre košta evro i trideset, u Beogradu je ista ta količina oko 50 dinara. Nisam osetio neku razliku u ukusu u odnosu na pančevački ili Megleov. Odgledao sam do kraja jedan lep španski film na latopu, “Palme na snegu” se zove, nebo se razvedrilo pa sam ostatak dana proveo na plaži. Vetra nema, sunce ne peče, voda je hladnjikava ali podnošljiva. Hladnija je nego u Pargi prošle godine sredinom septembra.

Doručak me je, iako mi se nije nije svideo, držao do posle pet popodne kada sam se zaputio ka Olimpik biču i zvanično u 17:30 našao piceriju Piperia koju sam bezuspešno tražio pre par dana. Nalazi se u ulici paralelnoj sa plažom ali ne u prvoj najbližoj već u sledećoj. Nije mi jasno kako je nisam video ranije. Naručio sam kriglu piva na točenje i jednu picu Specijal. Pivo je prijalo hladno, pica je bila odlična vruća i izdašna, ima malo više testa sa strane ali to ne smeta. Lepo sam se najeo i u sedam sam već bio ponovo u apartmanu i čekao da kuvalo ugreje vodu za kafu.

eros

Petros – kip simbolizuje Petra na letovanju

Još jedan Katerini

Pošto me još uvek bole noge od jučerašnje avanture, seo sam u auto i otišao par kilometara na sever (uzvodno, što bih ja rekao) do mesta Katerini. To nije isti onaj Katerini od pre neki dan, ovo je Katerini na moru. A “paralija” na grčkom jeziku inače znači “plaža” i mesto Paralija je nastalo kao plaža tog kontinentalnog Katerinija, sad smo otkrili i Katerini na moru. Plaža je dugačka, peskovita, praktično je to ista plaža koju imamo i dole u Paraliji i Olimpik biču samo što je ovde sve mnogo mirnije. Još par kilometara severnije je još jedna lepa plaža, Korinos, ali sam čuo da se tamo okupljaju golaći pa nisam hteo da idem, nisam obučen adekvatno 🙂

U povratku sam svratio do Lidla da vidim radno vreme pošto sam planirao da u nedelju ujutro, kada budem krenuo za Beograd, eventualno kupim neke đakonije ali se ispostavilo da supermarket baš nedeljom otvara kapije tek od 11 što mi je kasno tako da ću u kupovinu verovatno u subotu popodne. U Temišvaru sam našao gomilu zanimljivih sitnica, uglavnom za pod zub, voleo bih i odavde neki sličan paket da ponesem.

suncobran

Olimpik bič

Provalio sam da naselje Olimpik bič ima i deo iza crkve, tamo do sad nisam zalazio 🙂 Dosta je udaljeno od mora, plaže i glavnih zbivanja i vidim dosta omladinaca kako su zaposeli verovatno jeftinije apartmane u ovom udaljenom delu. Njima nije teško da otpešače do rive. Nije mi jasno samo kako nisu u školi, možda 1. septembar nije zakon u svim zemljama? Možda brucoši kreću od oktobra? Nemam pojma. Anyway, tražio sam neku dobru piceriju, kažu da se zove Peperia i navodno tamo prave pravu picu, na licu mesta je mese i peku, ove ostale su sve smrznute pa podgrejane. Ja tu piceriju nisam našao tako da sam na povratku opet uzeo “specijal pita giros” za dva ipo evra. Šta ću kada obožavam giros a u Beogradu ga ne jedem. Uvek moram da čekam godinu dana na novu turu girosa.

Dan sam inače proveo na delu plaže ispred hotela Đanulis gde mi se prvi put desilo da sam uzurpirao suncobran i ležaljke a da niko iz bara nije došao da mi kaže Hello. Na kraju sam ja otišao do njih da naručim milkšejk od čokolade. Gledao sam kako ga batica meša i bilo mi je interesantno koliko puno sladoleda je stavio u mikser (pola kilograma, možda i više?) da bi od toga i malo mleka na kraju dobio toliko tekućine da napuni onu standardnu plastičnu čašu. Valjda je sladoled vazdušast i kada se izmiksa/rastopi, ne ostane puno materijala od njega. Nisam nikad razmišljao o tome. Kakav je osećaj pojesti u cugu pola kilograma sladoleda, ni to nisam nikad probao. Eto zadatka.

olimpik-bic-crkva

Katerini

Prognoze su se ostvarile i jutros je padala kiša. Smazao sam jednu haringu sa beogradskog buvljaka uz grčki sladunjavi hleb, odgledao film na latopu pa, kada se vreme malo smirilo, seo u bus za Katerini (crvena karta). Malo sam prošetao po gradiću, napravio par fotki i pojeo đevrek i smrznuti jogurt. Inače, na ulicama i po kafićima u po bela dana ima jako puno sveta a nisu u pitanju samo turisti. Sve sam se nadao da ću u toj gužvi naleteti na Mariju ali mrka kapa. Saobraćaj u Kateriniju je meni neverovatan, sa mrežom jednosmernih ulica. Trebalo mi je vremena da provalim gde da uhvatim autobus natrag za Paraliju 🙂 Kada se već bilo razvedrilo, uhvatio sam taj autobus, presvukao se i otrčao na plažu gde sam proveo ostatak dana. Čak sam uspeo danas da izgorim nos i čelo, ne znam da li u Kateriniju ili na plaži.

katerini

Palma u Paraliji

Oblačan dan u Paraliji. Nisam se kupao nego sam pre podne proveo u obilasku Paralije i Olimpik biča i kupovini suvenira. Kupio sam i kišobran za tri ipo evra, ne zbog sutrašnjeg dana za koji se predviđa kiša, već da ga imam kada se vratim u Beograd. Stari kišobran me je služio godinama ali su mu se žice iskrivile i ne deluje mi više pouzdano, kao da će svaki čas da kolabrira. Gledao sam i polovne kožne zimske jakne za pet evra ali se nism usudio nijednu da kupim. Sutra ću da skoknem u Katerini da vidim šta tamo ima u ponudi pa ću da odlučim. U povratku u apartman sam kupio moju omiljenu poslasticu – smrznuti jogurt. Popodne sam se izležavao na plaži i pročitao do kraja knjigu koju sam započeo još pre par meseci u Beogradu. U pitanju je naslov “Jedan hitac”, storija iz sage o Džeku Ričeru, po kojoj je snimljen i film sa Tomom Kruzom u glavnoj ulozi. Rekao bih da je knjiga bolja od filma kao i da ima razlike u radnji (knjiga je šira i kompleksnija). Na kraju dana sam primetio i da mi je lice pocrvenelo u oblačnom danu.

palma

Paralija

Stigoh u meku srpskih turista – Paraliju 🙂 Prvi put sam na moru ovako kasno i to u severnoj Grčkoj, videćemo kako će vreme da nas posluži. Krenuo sam jutros u četiri, kiša u Beogradu je taman počela da pada kada sam seo u kola a onda, do Niša, bilo je par baš jakih pljuskova sa sve akvaplaningom na autoputu. Kada je svanulo vreme se smirilo a na destinaciju sam stigao posle osam sati putovanja. Ovde je vreme oblačno, nije za kupanje, pa sam iskoristio priliku da prošetam Paralijom i upoznam se sa okolinom. Mene ovo najviše podseća na Sarti sa paralelnim ulicama i dugačkom plažom. Sveta ima kao da je sredina leta a ni lokali nisu još uvek počeli da se zatvaraju. Puno rasprodaja i sniženja na koje treba obratiti pažnju. Za večeru naravno džinovski giros za dva ipo evra.

parralija