Nisam ovo nikada ranije jeo. Sada sam ih našao u Lidlu dok su bili na akciji i svideli su mi se. Kesa od pola kilograma, mislim da je koštala oko 160-170 dinara a imam dva obroka iz nje 🙂

Današnji ručak 🙂 Stavio sam u šerpu sve makarone koji su mi ostali pošto ne volim da ostavim desetak makarona sa kojima ne znam šta posle da radim. To je kuvano sa paradajzom i lukom pa sam pri kraju dodao i mortadelu seckanu na kockice i masline na kolutove. Onda sam izašao na bis pa dodao i kapar, nisam jeo kapar godinama. Na kraju sam preko narendao kačkavalj i onda seo na poklopac kutije da se sve to nekako zatvori. Zato se ovako i kompresovalo pa koleginica (koja inače svu testeninu zove “rezanci”) kaže da izgleda kao lazanje.
Ja inače testeninu već duže vreme ne kuvam u posoljenoj vodi već u vodi u koju ubacim jednu kocku za supu. Tu vodu posle ne popijem ali testenina dok se kuva upije ukuse pa i sama posle bude ukusnija. Danas sam kupio kocku za gulaš i kocku za čorbu od pečuraka, jedva čekam sledeće jelo sa testeninom 🙂
Pre neki dan kupi mi koleginica kolač u pekari, nešto u fazonu kora za rozen tortu ali sa filom za šampitu, recimo. I dok tako sedimo i jedemo, gledam one kore i padne mi na pamet kako bi mogla da se napravi neka poslastica sa testeninom i slatkim kremom. Ja inače obožavam makarone sa sirom, sa mesom, sa paradajzom, sa tunjevinom, sa pečurkama i sa bilo čim drugim. Prenesem svoju ideju koleginici a ona se smeška u fazonu “ma važi”. Nisam se obeshrabrio, pogledao sam na Jutjubu kako se pravi neka filipinska slatka salata sa grkljančićima (doduše oni u to stavljaju i majonez :-/ ) pa sam u četvrtak, kada sam bio u Disu, pored ostalog kupio i slatku pavlaku i konzervirano tropsko voće a jutros zasukao rukave 🙂 Elem, prvo sam umutio slatku pavlaku i ostavio je u frižideru da se hladi. Onda sam obario makarone u posoljenoj vodi, ocedio ih i pomešao sa oceđenim voćem iz konzerve pa u to dodao još i pavlaku iz frižidera. Sve sam izmešao, poravnao i stavio u frižider da se hladi. Ukus mi je bio okej, pojeo sam celu tepsiju do večeri. Možda bi u smesu moglo da se stavi još nešto da krcka pod zubima, na primer nekakav čokoladni čips ili slično ili možda i mleveni keks. To ćemo da probamo sledeći put.
A danas mi je treći dan isprobavanja recepata sa jabukama, pa pošto sam danas već napravio jedan “kolač”, opredelio sam se za slanu varijantu i napravio sendviče sa dimljenom ćuretinom, kačkavaljem i jabukama. Kriška hleba se namaže senfom, onda se stavi red šunke ili pilećeg/ćurećeg filea, pa red tanko sečenih kriški jabuka, pa onda red listova kačkavalja i na kraju još jedna kriška hleba. To se pritisne, stavi u rernu na pet minuta da kačkavalj počne da se topi i spremno je za konzumaciju. Ima lep osvežavajući ukus, u zavisnosti od jabuke može da bude sladak ili kiselkast.
Nezvanično, danas sam završio sve izveštaje za novembar. Zvanično, sutra ujutro treba da doradim još nešto što nije urađeno za avgust, septembar i oktobar, pripojim novembru i sve to lepo zapakujem pa da kažemo da je novembar gotov. Dolazio je i Igor pa smo se dogovorili o nekom novom projektu, trebalo bi da ga završim do kraja nedelje.
Za ručak smo naručili pastu. Praktikujemo pastu jednom nedeljno. Dosad sam jeo pastu bolonjeze i karbonaru i bile su odlične. Danas sam naručio amatrićanu i moram da priznam da bolju pastu odavno nisam jeo. Nije ni skupa, 230 dinara za blizu pola kilograma hrane. Sutra je sreda, dan za post, sutra ćemo da idemo na jednu punjenu pljesku u tortilji 🙂