Monthly Archives: October 2015

Dosije Iks, finalna sezona

Mogli smo i bez devete sezone. Možda je bilo pametnije završiti sve u osmoj ili barem napraviti pauzu, a dogodovštine Dogeta i Rejes smestiti u neki spinof, na primer X-Files: Miami. Izbaciti iz priče Moldera, Skali, Skinera, Herša i ostale i nastaviti sa pričom o nekim potpuno novim misterioznim slučajevima. Kako bilo, odgledali smo i to uz jednu retrospektivu cele serije kroz poslednju (duplu) epizodu, sad nam ostaje još jedan film (The X Files: I Want to Believe) pa onda da vidimo šta se dešava mnogo godina kasnije…

x-files 9

Slatka pasta

Pre neki dan kupi mi koleginica kolač u pekari, nešto u fazonu kora za rozen tortu ali sa filom za šampitu, recimo. I dok tako sedimo i jedemo, gledam one kore i padne mi na pamet kako bi mogla da se napravi neka poslastica sa testeninom i slatkim kremom. Ja inače obožavam makarone sa sirom, sa mesom, sa paradajzom, sa tunjevinom, sa pečurkama i sa bilo čim drugim. Prenesem svoju ideju koleginici a ona se smeška u fazonu “ma važi”. Nisam se obeshrabrio, pogledao sam na Jutjubu kako se pravi neka filipinska slatka salata sa grkljančićima (doduše oni u to stavljaju i majonez :-/ ) pa sam u četvrtak, kada sam bio u Disu, pored ostalog kupio i slatku pavlaku i konzervirano tropsko voće a jutros zasukao rukave 🙂 Elem, prvo sam umutio slatku pavlaku i ostavio je u frižideru da se hladi. Onda sam obario makarone u posoljenoj vodi, ocedio ih i pomešao sa oceđenim voćem iz konzerve pa u to dodao još i pavlaku iz frižidera. Sve sam izmešao, poravnao i stavio u frižider da se hladi. Ukus mi je bio okej, pojeo sam celu tepsiju do večeri. Možda bi u smesu moglo da se stavi još nešto da krcka pod zubima, na primer nekakav čokoladni čips ili slično ili možda i mleveni keks. To ćemo da probamo sledeći put.

A danas mi je treći dan isprobavanja recepata sa jabukama, pa pošto sam danas već napravio jedan “kolač”, opredelio sam se za slanu varijantu i napravio sendviče sa dimljenom ćuretinom, kačkavaljem i jabukama. Kriška hleba se namaže senfom, onda se stavi red šunke ili pilećeg/ćurećeg filea, pa red tanko sečenih kriški jabuka, pa onda red listova kačkavalja i na kraju još jedna kriška hleba. To se pritisne, stavi u rernu na pet minuta da kačkavalj počne da se topi i spremno je za konzumaciju. Ima lep osvežavajući ukus, u zavisnosti od jabuke može da bude sladak ili kiselkast.

Video

Sulejmanov veliki

Žali se kolega kako su klipovi koji su postavljeni za jedan porno sajt koji smo radili “preteški”, odnosno, previše megabajta po klipu, pa to jede protok na serverima. Njegov predlog je bio da se sve to konvertuje u FLV format (kolega je stara škola, još uvek živi u svetu fleš filmića s kraja prošlog i početka ovog veka) pa sam se danas malo pozabavio ovim problemom.

Originalni film je dužine oko četrdesetak minuta i u punoj HD rezoluciji od 1920×1080 zauzima negde oko 3.9 gigabajta. E sad, na sajt naravno nije postavljen HD snimak već je on skaliran na visinu od 480 piksela (što se ponekad zove i SD) ali sa pogrešnim odnosom stranica 4:3 tako da imamo crna područja iznad i ispod snimka i to sve teži oko 529 megabajta. Ja sam uzeo originalan pun HD snimak i uz pomoć programa Avidemux ga smanjio na rezoluciju 848×480 (originalni odnos stranica) i rekao programu da mi enkoduje film u H264 format ali tako da video komponenta krajnjeg fajla ne premaši 300 megabajta. Na kraju sam dobio fajl od 345 MB, bolje rezolucije od ovog fajla od 529 MB (zato što nema crnila oko slike) koji kvalitetom prikaza ne odstupa previše od originala. Onda sam izašao na bis, pa ponovio proceduru uz zadat uslov da video ne treba da pređe 200 megabajta. Krajnji rezultat je fajl od 244 MB (200 na video + 44 na audio), koji, kada se gleda preko celog ekrana, ima blago krzave ivice, ali po mom mišljenju izgleda i više nego dobro za veb. Ako bi se poradilo na kvalitetu zvuka, mogli bismo da dobijemo fajl od recimo 220 megabajta za 40-o minutni film što je otprilike 5.5 MB po minutu što je 92 kilobajta po sekundi što je otprilike 736 kilobita po sekundi što je manje od jednog megabita po sekundi što je solidno 🙂 Sve ovo sam napisao kolegama u mejlu pa da vidimo da li će nešto da im kvrcne u glavi, šta i kako treba ubuduće da se radi. Ili neće.

Tart taten

Tart taten je vrsta kolača koji se peče naopačke: dole je fil (voće) a o’zgo testo. Posle se to sve preokrene tako da testo normalno dođe dole a preko karamelizovano voće 🙂 U slavu jabuka koje sam nedavno dobio, danas sam napravio svoju verziju ovog kolača. Pošto nisam dobar sa mešenjem testa, kupio sam u Disu (živu) podlogu za picu pa iskoristio nju 😉 Ali pre testa prvo je potrebno jabuke iseći na kriške i očistiti od semenki (ja jabuke ne ljuštim). U tepsiju rastopiti puter (ja sam to radio na ringli) pa ubaciti šećer da se karamelizuje. Nakon toga u tepsiju poređati kriške jabuke pa krčkati još malo dok jabuke ne omekšaju, skloniti sa vatre pa preko staviti testo i lepo ušuškati jabuke sa strane. Sada to sve ide u rernu na nekih dvadesetak minuta, odnosno, dok se testo ne ispeče. Na kraju izvaditi tepsiju iz rerne, poklopiti je tanjirom pa izvrnuti celu skalameriju tako da kolač ostane na tanjiru a tepsija ide u sudoperu.

Video

Pržene jabuke

Pošto sam dobio na poklon dva kilograma domaćih jabuka, reših da naučim nekoliko recepata sa jabukama. Recept za danas su pržene jabuke na južnjački način. Jug S.A.D.-a je u pitanju. Dakle, jabuke se iseku na kriške i očiste od semenki (ja ne ljuštim jabuke) i malo proprže u tiganju na puteru. Ako jabuke nisu kisele onda može i malo limuna da iscedi u tiganj. Nakon toga potrebno je dodati smeđi šećer pa još malo krčkati dok se sav šećer ne istopi i na kraju se još u sve to umeša cimet. Sad već ringla može da se isključi, još jednom se sve dobro promeša tako da saft dobije braonkastu boju, sve to se izruči na tanjir ili činiju i eto jednostavne a ukusne poslastice.

Video

Branka

Sahranili smo Peđinu majku koju su svi zvali Terminator zato što se dvadeset godina uspešno borila sa rakom. Na kraju je poklekla i otišla na zaslužen odmor. Počivaj u miru, Branka.

Košmari

Nisam dobro spavao, mučila me žgaravica i imao sam košmare, verovatno zbog obilnog jučerašnjeg ručka. Nisam navikao toliko da jedem. Negde oko 5:20 sam konačno zaspao kako treba, pa kad je došlo vreme za ustajanje za posao (6:40), odlučio sam da produžim te sam se probudio odmoran i naspavan u 9:00 🙂 Na poslu sam bio u 10:30, muški odradio šta imam od taskova a usput provalio dobru foru da mogu da dođem sat ipo kasnije od svih na posao a da odem kući 15 minuta posle poslednjeg kolege što je negde oko 17:30 čime štedim jedan sat dnevno. Doveče sam imao vremena da natenane jurim bakice po parku a kući sam konačno prebacio slike iz Grčke sa aparata na računar i postavio ih u Galeriju.

Parga i Krf