Tag Archives: deliblatska peščara

Mali izlet

Juče skinuo gips a danas, da proslavim, krenuo na kraći izlet 🙂 Nisam dva meseca izašao iz Beograda pa sam se jutros obreo u obližnjoj Deliblatskoj peščari. Opet sam parkirao kod Šumarka i zašao u šumu, napravio sam krug kombinujući nekoliko staza, uspeo da skrenem sa staze dva puta 🙂 Polen je veoma prisutan u ovo doba godine i čak i ja koji inače nisam alergičan imao sam problema sa očima i kijanjem. Posle nekih tri sata šetnje sam se žutih nogu vratio do auta. Tu sam se očistio i nastavio ka Beloj Crkvi. Obišao sam Neru, dosta ljudi je uživalo u hladnoj vodi na vrelom danu. Stigao sam kući popodne.

Maketa Dunava

Par slobodnih dana ove nedelje pa sam rešio da za početak skoknem do Kovina. Imaju lepu “maketu” Dunava od Slankamena do Đerdapa. Šteta što je malo ne očiste, ofarbaju u recimo plavo, puste vodu i ubace ribice da plivaju, bilo bi mnogo atraktivnije. Takođe imaju i rukavac Dunava, tzv. Dunavac koji lepo izgleda. Video sam i jezero Šljunkara koje je verovatno nastalo vađenjem šljunka (otud i naziv) ali je kupanje u njemu zabranjeno. Na obali se gradi neki impozantan objekat, možda naprave i plažu pa bude kupanja. Onda sam dobrim putem, malo uskim ali dobrim, stigao do sela Malo Bavanište u kojem nikad ranije nisam bio. Od Malog Bavaništa put dalje vodi ka selu Gaj ali je taj put običan šljunak. U Gaju se izlazi na put za Belu Crkvu a ja sam ovog puta stigao samo do sela Šumarak. Tu sam zaokrenuo ka Deliblatskoj peščari i ostavio auto baš na mestu gde staza 1 ulazi u šumu. Napravio sam krug po stazi jedan, možda sam mogao da je iskombinujem sa stazom dva, kako bilo posle nekih sat vremena ponovo sam se obreo kod auta pa nazad za Beograd. Usput sam svratio u Pančevo na pljeskavicu, koja je bila nepečena, i odličan sladoled u Big tržnom centru.

Deliblatska peščara u decembru

Slobodan dan zbog Božića pa sam odlučio da odem do Deliblatske peščare na poslednju ovogodišnju šetnju. Uspeo sam da pređem staze jedan, tri i četiri čime sam kompletirao sve staze ove godine plus put 310 od ulaska u peščaru do Šušare, Zagajičkih brda i natrag. Staza jedan je lagana za šetnju, ide se samo ravno. Društvo mi je pravio čopor od devet pasa lutalica 🙂 Staze tri i četiri su zanimljivije i dobile su epitet mojih omiljenih. Na proleće kada sve ozeleni prvo ćemo njih da se podsetimo.

Bracina staza

Ja opet u Deliblatskoj peščari 🙂 Ovog puta sam otišao u istočni deo, ovde ima staza za šetnju. Za razliku od prethodnog puta danas se plaća ulaz u peščaru – 100 dinara. U samom kompleksu bilo je dosta ljudi plus osnovci, imaju nekakav dan u prirodi. Sušta suprotnost mom prvom boravku kada na putu Deliblato – Šušara – Zagajička brda i nazad nisam video živu dušu ne računajući nekolicinu vozila koja su prošla. Elem, prvo sam krenuo kraćom stazom, tzv. Stazom zdravlja, nekih 3 kilometra. Pošto sam to brzo završio prešao sam na Bracinu stazu od 13 km. Tu mi je trebalo oko tri sata hoda. Usput sam iskoristio priliku da isprobam moje nove patike za šetnju i nisu se uopšte loše pokazale. Sa druge strane, moj vremešni ranac je otkazao tako da planiram da kupim novi. Ideja je da u oktobru napravim još jednu turu, možda spojim staze dva i šest.

Apdejt: ugrabio sam još jedan lep dan u oktobru i prošetao prvo stazom dva (Borovi breg) a onda i stazom šest (Eko staza). Staza 2 je najduža staza ali i tehnički najlakša pošto se prati jasno definisani kolski put. Staza 6 mi je trenutno omiljena, jeste kratka ali veoma “maštovita” 🙂 Nadam se da ću do kraja godine imati još koji suvi vikend pa da obiđem i staze 1, 3 i 4.

Pešaka kroz Deliblatsku peščaru

Seo jutros u auto pa pravac Deliblato. Tamo sam kupio opskrbu u pekari, video dve crkve pa nastavio ka peščari. Parkirao sam auto na ulasku kod spomenika pa krenuo peške putem 310 ka selu Šušara, prema mojoj proceni oko deset kilometara. Od Šušare sam nastavio ka Zagajičkim brdima i popeo se do obeliska. U povratku sam se spustio u udolinu i vratio se do Šušare s druge strane pa nazad opet putem 310 ka autu. Mislim da sam prepešačio oko 35 kilometara što je više od najduže staze kroz Carsku baru. Mobilni pokazuje 50,000 koraka za sedam ipo sati. Iako sam tokom mog prolaska kroz peščaru video šest putničkih automobila kako prolaze putem, još uvek smatram da ne bih svoj auto proterao tuda 🙂 Sem ptica nisam video nijednu drugu životinju. Sledeći put idem istočnije, vidim da tamo ima nekoliko staza za pešačenje.

Panorama

Moram da probam da dođem u proleće, mnogo su lepše boje:

Ušće Nere u Dunav

Izlet do Bele Crkve. Dobra pljeskavica na obodu gradskog parka i sladoled za osveženje. Usput sam svratio do Stare Palanke od koje ide skela do Rama a tu je i ušće reke Nere u Dunav. U jednom trenutku nisam bio više siguran da li sam još uvek u Srbiji ili sam zakoračio u Rumuniju 🙂 Na povratku u Beograd sam video puno vetrenjača, čak i kulirao ispod jedne. Zvuk oštrice vetrenjače koja seče vazduh deluje veoma umirujuće. Hteo sam da proverim i da li postoji put kroz Deliblatsku peščaru. Postoji ali nije za putničko vozilo pa sam se posle par stotina metara okrenuo i vratio. Ako jednog dana budem kupio džip sigurno ću ga proterati tuda 🙂

Apdejt: nisam kupio džip ali sam peške prošao putem 310 🙂