Ammoudia & Loutsa

Došlo je vreme da se oprostim od prelepe Parge i da se zaputim ka Lefkadi ali usput stajem prvo u Amudiju, letovalište na samom ušću reke Ahelon u more. I baš zbog tog ušća, voda je čas hladna, čas topla, što boravku u moru daje neki poseban šmek. Verovatno me zato i ne peku oči previše, voda nije toliko slana. Plaža je peskovita i duga, nekako pusta u ovo doba godine. Nema bič barova, idealno ako želite da pustite mozak na ispašu. Par ležaljki se naplaćuje 5 evra a za to dobijate dva gratis pića 🙂 Oko jedan Sunce već postaje nepodnošljivo (šesti dan sam u Grčkoj, nisam video nijedan jedini oblačak na nebu) pa sedam u auto i krećem ka obližnjem letovalištu Lutsa (valjda se tako izgovara). Vijugav asfaltni put do plaže duge tri kilometra, pronalazim smeštaj kod nekog čiče koji priča nemački kao navijen, prolazim pored Kuba bič bara na koji mi je pažnju skrenula koleginica ali se zaustavljam kod lokala na kojem piše “Pita giros – 2€”. Ispostavlja se da lokal vodi neko ko zna srpski (mislim da je Albanac ali nisam pitao), pa pored naručenog piva dobijam i meze dok giros ne bude spreman. Kaže čovek “sad će moja žena, ja ništa ne radim” 🙂 U bašti kavez sa papagajem koji imitira razne zvuke tipa zvono mobilnog ili govor gazde (“ela”), a kunem se da sam čuo i nešto što liči na paljenje motora auta/skutera. Giros i nije baš nešto (mislim da ga spremaju u tiganju a ne na ražnju) ali nema veze, naručujem i frape za poneti, ostavljam dva evra bakšiša i selim se na ležaljku u njihovom delu plaže. Tu sam dočekao zalazak Sunca negde na drugoj strani mora.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.