Pravio neki mali projekat koji koristi SQLite bazu pa poželeo da nađem grafički alat za lakši pristup podacima i naleteo da program DBeaver Community. Program je besplatan i otvorenog koda i podržava mnoštvo baza a ne samo SQLite pa će dobro doći. Može i vizuelno da prikaže relacije u bazi podataka.
A postoji i PHP projekat LiteAdmin koji je lako pokrenuti sa jednostavnim php -S localhost:8008 koji nam omogućuje da iz brauzera radimo sa SQLite bazom podataka kao iz npr. phpMyAdmin-a 🙂
Pročitao i preostala tri stripa iz Marvelove kolekcije. Sva tri su dobra 🙂 U prvom, koji se zove “Novi Osvetnici: Bekstvo!”, radnja se dešava nakon raspada originalnih Osvetnika i opisuje okup nove stare ekipe predvođene Ajron menom i Kapetanom Amerika. Crtao je Dejvid Finč i dobro ga je nacrtao, gomila superjunaka na jednom mestu plus superzlikovci. Sledeći strip je “Kapetan Amerika: Zatočenik DImenzije Z”, najbizarnije ostvarenje do sada. Pratimo Kapetana Ameriku i njegov 11-ogodišnji egzil u svetu mutanata gde se ogleda kao otac podižući sina svog neprijatelja. Strip se sastoji od rekordnih deset svezaka pre svega zato što paraleleno pratimo i priču iz Kapetanovog detinjstva. Strip je crtao opet Džon Romita Mlađi, malo ljudskih likova ali puno mutanata. Na kraju, remek delo pod nazivom “Građanski rat”, sukob dve frakcije superheroja. Dobra priča i još bolji crtež za koji je bio zadužen Stiv Makniven. Opet pletora superujnaka (i superzlikovaca) na jednom mestu. Ovaj strip me je naterao da još jednom pogledam film “Kapetan Amerika: Građanski rat”. Film prati ideju stripa ali je u film ubačen i Zimski vojnik kojeg u stripu nema.
Novi OsvetniciKapetan Amerika i prelepa ZiftGrađanski rat
Slušam Ob Neob preko Miksklauda. To su Igor Brakus i Smiljan Banjac uz povremenu ispomoć Darka Kokoruša, Nikole Gregovića i Dušana Bauka. Onda sam se setio nekih ranijih Brakusovih radova sa radija B92 i toga da imam jedan tekst iz jedne od njegovih emisija iz tog perioda, Didulidudadu, u svojoj “Knjizi”:
Te večeri inspektor Bauk ušao je u svoju kancelariju ne očekujući ništa specijalno. Vazduh je bio mastan. Neonska sijalica je žmirkala. Otirač je bio okrenut prema severu. Vrata kancelarije su se otvorila uz škripu. Inspektor Bauk je istog trenutka osetio egzotičan ženski parfem. Njegova ruka je poletela za skrivenim pištoljem kojeg je držao ispod leve natkolenice. Nekoliko brzih pokreta i inspektor Bauk se već prevrtao po podu držeći pištolj u zubima. Neonska sijalica je žmirkala. Od nekuda je dopirala tiha muzika. Inspektor Bauk se još uvek prevrtao po podu. Njegov brz ali prodoran pogled preleteo je kancelarijom. Petar Rakas je sedeo za stolom. Vazduh je bio mastan. Sijamska mačka je udarila glavom u teglu marmelade. Inspektor Bauk se i dalje prevrtao po podu. Neonska sijalica se ugasila. Petar Rakas je sedeo za stolom. Neonska sijalica se upalila. Inspektor Bauk je udario glavom u teglu marmelade, zaustavio se i pogledao: vazduh je bio mastan.
Inspektor Bauk se zamisli: više ništa nije onako kako izgleda. Zbunjen, ali istovremeno i smiren koliko je to situacija dozvoljavala, pogleda Petra Rakasa. Ovaj mu namignu; romansa je bila na pomolu. Jasno se osećao miris divljeg vepra. Inspektor Bauk i Petar Rakas, zagrljeni u kovitlacu strasti, pogledaše gore – Bojan Lukić je visio na lusteru. Sva trojica pogledaše se međusobno. Luster je bio mastan.
Prekucao sam tekst (pošto nisam mogao da nađem elektronsku verziju “Knjige”) i postavio ga kao komentar na jednu od emisija sa Miksklauda. Sledeće nedelje Gregović je pročitao tekst u programu a možda su snimili i video za svoj Patreon nalog 🙂
Pogledao britansku seriju o profesionalnom ubici, troubleshooter-om kako sebe naziva, pod kodnim imenom Šakal. Snimana je po motivima romana Frederika Forsajta Operacija Šakal. Frederika Forsajta pamtimo po knjizi Četrvti protokol i odličnoj ekranizaciji sa Majkl Kejnom i Pirsom Brosnanom. Priča u ovoj seriji nema puno dodira sa knjigom sem što je tema o plaćenom ubici koji treba da ubije slavnu ličnost ista. Serija je dobra, sviđaju mi se evropska ostvarenja u kojima se radnja dešava u Londonu, Španiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Estoniji pa čak i na “našoj strani” jadranske obale. Kraj je ostavio prostor i za nastavak. Šakala smo imali i u filmu iz 1997. godine koji ćemo prevashodno pamtiti po bezbrojnim maskama Brusa Vilisa u glavnoj ulozi kao i Ričardu Giru u ulozi bivšeg irskog teroriste koji sada pomaže u hvatanju drugog kriminalca. Američki film nije toliko prefinjen i inteligentan kao serija, rekli bismo da je u pitanju klasično američko akciono ostvarenje. Kako sam već bio duboko u priči o Šakalu, pogledao sam i film iz 1973. godine. Još jedno britansko ostvarenje, prva ekranizacija literalnog predloška i najbliskija originalu. Film nije loš, malo anemičan za moj ukus.
Pročitao sam prvi strip sa buvljaka o Odinovom sinu, Moćnom Toru 🙂 Papir je kvalitetan, štampa odlična, i crtež i prevod su dobri. Artist je Džon Romita junior. Imamo prvih sedam svezaka od ukupno 85 nečega što se zvanično zove Thor vol.2 i što je izlazilo u periodu od 1998. do 2004. godine. U ovoj priči Tor je kao umro ali su ga vratili u život pod uslovom da malo bude Tor a malo običan smrtnik tako da tu ima dosta komičnih situacija. I onda sve se okončava u sred zapleta nakon sedme sveske i tu ostajemo bez ideje šta se dalje dešava, kako se Moćni Tor iskobeljao iz ove situacije, što je moj osnovni problem čitanja ovakvih stripova.
A pročitao sam i Hulka. Osam epizoda serijala Incredible Hulk vol. 1 iz devedesete godine. Ovde imamo i sivog i zelenog Hulka. Interesantno je da je prvi Hulk kojeg je Sten Li osmislio još šezdesetih bio baš sive boje ali se siva boja nije baš dobro štampala pa su prešli na zelenu. Za razliku od Tora, ovde je priča zaokružena. Sa druge strane, nije toliko zanimljiva sem poslednje epizode, “Kod psihulkologa”, koja je baš lepo predstavljena. Takođe mi se ni crtež nije previše dopao, artist je Dejl Kion.
Naleteo na još jednu CET-ovu knjigu, ova je na temu Vindouza XP. Interesantno je podsetiti se toga kako se povezuje na mrežu preko dial-up modema, šalje telefaks ili menja nešto u registru. Zaboravljene veštine. Čak imamo i poglavlje posvećeno igrama koje dolaze uz XP tipa pasijans 🙂
XP ne bi bilo loše pokušati revitalizovati, pogotovo sada kada imamo projekte kao što su Legacy Update i OneCoreAPI. Problem može da bude nekompatibilnost novog hardvera sa starim operativnim softverom. Imam neke stare računare u šteku, moram da probam da oživim neku XP mašinu.
Stripovi sa buvljaka. Viđam ih već nekoliko nedelja unazad, sada im je pala cena na 200 dinara komad pa sam ih konačno uzeo. U pitanju su dve sveske nešto veće serije od 100 stripova, ovo su brojevi 4 i 5. Ne verujem da ću krenuti da popunjavam kolekciju s obzirom na obimnost i na to da je originalna cena deset Evra po izdanju. Sveske su debele, crtež je u boji, ima tu nešto za ljubitelje stripova. Ja sam stripove čitao kada sam bio klinac, tada su bili popularni junaci Lunovog magnus stripa i Zlatne serije a nešto kasnije sam počeo da čitam i Alan Ford. Kako sam odrastao, u neku ruku sam prerastao strip i počeo da čitam naučnu fantastiku, klasike i drugu beletristiku s povremenim izletima u strip vode kao što je na primer bila Barbarela 🙂 Kada budem pročitao Tora i Hulka videću da li ću da nastavim nešto po tom pitanju ili ne. Više bih voleo da kupim Drunu npr. 🙂
Uzeo sam i dva domaća filma za kolekciju. “Sivi kamion crvene boje” sam gledao i to relativno skoro, čini mi se na Cinesseum-u, oni su imali dosta domaćih filmova u ponudi. Nije loš film samo mi je ostalo u sećanju se da je glavna glumica bila jako iritantna. Možda joj je takva uloga bila ali bila je spot-on u svojoj iritantnosti. Nemam je ni u jednom drugom filmu tako da ne znam kakva je u ostalim ulogama. Da, i Darko Kokoruš, Brakusov ortak, igra jednu od uloga. “Kajmak i marmelada” nisam gledao, nisam ni čuo za njega. Vidim da igra i režira Đura pa ima smisla pogledati ga. Imam i jednu animu, treću od pet iz serije Gibli, “Zamak na nebu” odnosno Castle in the sky. Mislim da ni to nisam gledao tako da eto mudro uloženih novčanica od 50 dinara.
Od automobilčića sam uzeo staru Majorette Tojotu Lend Kruzer J40 i to pravi J40 za razliku od Hot Wheels izvedbe. Suprotno teretnoj verziji Lend Kruzera Hot Wheels-a, ovo je baš propisni putnički J40 sa kratkim međuosovinskim rastojanjem, troja vrata i tvrdim krovom. Autić je u čudnoj razmeri 1:53 mada, kada je Majorette u pitanju, razmere nisu čudne. Dobro izgleda, kompletan je, mogao bi da se ponovo ofarba pogotovo zbog toga što su treća vrata (koja se i otvaraju) iz nekog razloga drugačije boje od ostatka karoserije. Verovatno zato što su od bele plastike a plastika se fabrički ne farba. Već sam našao na Vikipediji fotku po kojoj bih mogao da ga uredim. Beli krov i krem ostatak bi bila super kombinacija ali ja imam problem sa two-tone radovima. Videćemo. Na kraju robot, ne znam ništa o njemu ali kul izgleda 🙂 U glavu mu idu tri LR44 batrije, ja imam samo jednu pa će to malo da pričeka.
Apdejt: četiri meseca kasnije i uzeo sam još tri sveske na buvljaku. Dugo su u ponudi, cena im je bila 700-800 dinara komad, sada je 300 pa sam iskoristio priliku i uzeo ih. To su sveske 2, 8 i 11. Vreme je za čitanje.
Nisam nikada igrao igru ali mi se sviđa estetika. Našao sam knjigu, više kao neki vodič, na buvljaku za 100 dinara. Vidim po nalepnici da je koštala 1500 u prodavnici, verovatno kod Dexy-ja. Inače, igra je tipa socijalne dedukcije: možeš da budeš član posade broda a možeš da budeš i uljez. Članovi posade izvršavaju zadatke na brodu paralelno radeći na identifikaciji i izbacivanju uljeza dok je cilj uljeza sabotiranje zadataka članova posade i njihova eliminacija. Kvaka je u tome što uljezi izgledaju isto kao i članovi posade tako da članovi posade u identifikaciji koriste socijalnu dedukciju i izglasavanje. Ja sam svojevremeno igrao sličnu igru pod nazivom Untrusted gde imamo grupu hakera koji imaju zadatak koji treba da obave i tajne agente čiji je cilj da eliminišu hakere. Nisam se snašao u igri, fale mi krucijalne socijalne veštine za ovakav tip igara 🙂
Apdejt: našao sam i knjigu o igri Minecraft 🙂 Ovo jesam igrao ali tamo negde 2009., 2010. još dok je bilo u alfa verziji. Vokseli mi nisu bili zanimljivi pa se nikada kasnije nisam vratio na ovu igru. Knjiga jako lepo izgleda, kao da je deo nekog serijala. Izdavač obe knjige je Egmont koji nema kršten sajt.