Povratak u 2012. godinu 🙂 Imam ovu igru na Stimu, danas sam je video buvljaku i nisam odoleo, morao sam da je uzmem. Igra više ne može da se kupi na Stimu, verovatno su istekle licence kako to obično biva sa ovakvim tipom igara. Srećom, ono što je kupljeno ostaje u trajnom vlasništvu. Usput uzeo Porko Roso, još jedan film iz Gibli kolekcije. Ovaj sam gledao svojevremeno za razliku od prethodnih ostvarenja. Ostaje mi još Totoro, kojeg sam takođe gledao i koji je među narodnim masama i najpoznatiji od svih pa će verujem biti i najteže naći ga. Tu su i dva filma za koja mi se čini da ih nisam gledao: U ime naroda i Jesen stiže Dunjo moja. Za kraj, “specijalno izdanje” Nikad izvini, ni to nisam gledao.
Stripovi sa buvljaka. Viđam ih već nekoliko nedelja unazad, sada im je pala cena na 200 dinara komad pa sam ih konačno uzeo. U pitanju su dve sveske nešto veće serije od 100 stripova, ovo su brojevi 4 i 5. Ne verujem da ću krenuti da popunjavam kolekciju s obzirom na obimnost i na to da je originalna cena deset Evra po izdanju. Sveske su debele, crtež je u boji, ima tu nešto za ljubitelje stripova. Ja sam stripove čitao kada sam bio klinac, tada su bili popularni junaci Lunovog magnus stripa i Zlatne serije a nešto kasnije sam počeo da čitam i Alan Ford. Kako sam odrastao, u neku ruku sam prerastao strip i počeo da čitam naučnu fantastiku, klasike i drugu beletristiku s povremenim izletima u strip vode kao što je na primer bila Barbarela 🙂 Kada budem pročitao Tora i Hulka videću da li ću da nastavim nešto po tom pitanju ili ne. Više bih voleo da kupim Drunu npr. 🙂
Uzeo sam i dva domaća filma za kolekciju. “Sivi kamion crvene boje” sam gledao i to relativno skoro, čini mi se na Cinesseum-u, oni su imali dosta domaćih filmova u ponudi. Nije loš film samo mi je ostalo u sećanju se da je glavna glumica bila jako iritantna. Možda joj je takva uloga bila ali bila je spot-on u svojoj iritantnosti. Nemam je ni u jednom drugom filmu tako da ne znam kakva je u ostalim ulogama. Da, i Darko Kokoruš, Brakusov ortak, igra jednu od uloga. “Kajmak i marmelada” nisam gledao, nisam ni čuo za njega. Vidim da igra i režira Đura pa ima smisla pogledati ga. Imam i jednu animu, treću od pet iz serije Gibli, “Zamak na nebu” odnosno Castle in the sky. Mislim da ni to nisam gledao tako da eto mudro uloženih novčanica od 50 dinara.
Od automobilčića sam uzeo staru Majorette Tojotu Lend Kruzer J40 i to pravi J40 za razliku od Hot Wheels izvedbe. Suprotno teretnoj verziji Lend Kruzera Hot Wheels-a, ovo je baš propisni putnički J40 sa kratkim međuosovinskim rastojanjem, troja vrata i tvrdim krovom. Autić je u čudnoj razmeri 1:53 mada, kada je Majorette u pitanju, razmere nisu čudne. Dobro izgleda, kompletan je, mogao bi da se ponovo ofarba pogotovo zbog toga što su treća vrata (koja se i otvaraju) iz nekog razloga drugačije boje od ostatka karoserije. Verovatno zato što su od bele plastike a plastika se fabrički ne farba. Već sam našao na Vikipediji fotku po kojoj bih mogao da ga uredim. Beli krov i krem ostatak bi bila super kombinacija ali ja imam problem sa two-tone radovima. Videćemo. Na kraju robot, ne znam ništa o njemu ali kul izgleda 🙂 U glavu mu idu tri LR44 batrije, ja imam samo jednu pa će to malo da pričeka.
Apdejt: četiri meseca kasnije i uzeo sam još tri sveske na buvljaku. Dugo su u ponudi, cena im je bila 700-800 dinara komad, sada je 300 pa sam iskoristio priliku i uzeo ih. To su sveske 2, 8 i 11. Vreme je za čitanje.
Bio jutros na buvljaku i naišao na Cigu koji prodaje stare DVD-ove za 50 dinara. Kupio tri animirana filma i igru Hotel Giant za PC. Nisam odavno gledao anime. Appleseed sam već gledao ali nije zgoreg pogledati ga ponovo. Ove dve u produkciji studija Gibli definivno nisam gledao a izgleda da postoji kolekcija Gibli DVD-ova koji su izašli kod nas pa vredi potražiti još toga.
Apdejt: izgleda da je ova kolekcija izlazila uz časopis Total film mada sam na netu našao fotografiju kutije za pet DVD-ova iz serije tako da ne znam da li se prodavalo i van časopisa.
Postoji animirani film iz 2000. godine pod nazivom Blood: The Last Vampire. Iako je nastao kao japanska anima, u filmu se većinom koristi engleski jezik. Traje svega četrdesetak minuta sa idejom da se priča proširi kroz nastavke i video igru. Navodno nije bilo dovoljno para da se odjednom izbaci film punog trajanja pa su kreirali samo “srednji” deo od tri. Nakon filma se pojavila animirana serija Blood+ kao i igra Blood: The Last Vampire za Plej stejšn. Film inače slovi za prvo japansko animirano ostvarenje koje je u potpunosti kreirano digitalno.
2009. je snimljen igrani rimejk koji u prvoj polovini oslikava događaje iz svog animiranog prethodnika plus ima neke flešbekove koji bi u originalu verovatno trebalo da dođu pre animiranog filma iz 2000. godine. U drugoj polovini filma imamo nastavak radnje, ne znam da li se ona bazira na onome što je trebalo da se desi posle anime ili su dopisali nešto novo. Film nije blokbaster. Rekao bih da su imali ograničen budžet koji se najviše ogleda u slaboj (muškoj) glumačkoj ekipi i primitivnim CGI sekvencama. Kako bilo, meni se film dopao: glavna glumica (koja je inače Korejka) je dobra, atmosfera Japana sedamdesetih godina je odlična, scene borbi su baš u anime fazonu.
Naušika je film iz ’84. godine. Nikada ranije čuo za njega, prvi put ga gledam i svideo mi se. Porco Rosso je smešten negde na Jadranu između Hrvatske i Italije što mu daje posebnu draž. Titan je zanimljiv crtani SF film urađen kompjuterskom animacijom a odmah za njim sam morao da pogledam i Planetu sa blagom. Na kraju i jedan novitet, Raja, i tema iz jugoistočne azije.
Svideo mi se film. Odavno nisam gledao dobar distopijski sajber pank tako da mi je ovo lepo leglo. Film ima svoj šmek, ipak, više mi se sviđaju anime 🙂 Evo skrinšotova iz 2013. godine:
A kada sam video omot albuma u anime stilu, setio sam se novog japanskog animiranog filma Patema Inverted. Priča o susretu dva sveta od kojih svaki ima svoju gravitaciju sa neočekivanim obrtom na kraju od kojeg će vas glava zaboleti. Dobra kombinacija tradicionalne japanske animacije i kompjuterske animacije – ništa nije na silu rađeno, sve je podređeno pričanju priče i umetničkom doživljaju.
Posle sam saznao da postoji i igrani film pod nazovim Upside Down sa, gle čuda, sličnom premisom: dva sveta, svaki sa svojom gravitacijom, maltene se dodiruju i ljubav dečaka i devojčice iz različitih svetova. Lep je film ali mi se japanska anima više svidela.