Monthly Archives: July 2022

Gamzigrad

Treća nedelja istraživanja istočne Srbije i opet smo na predivnom putu Paraćin-Zaječar. Ovog puta ne obilazimo predeo severno od puta već južno. Malo pre Zaječara je isključenje za selo Gamzigrad a posle sela put nas vodi ka antičkoj carskoj palati Feliks Romulijani, tačnije njenim ruševinama. Posle malo vrzmanja po arheološkom nalazištu i kupljenog suvenira za mamu, nastavljamo put za Zaječar. Doručak, obilazak grada pa potraga za Zapadnom tvrđavom. Tvrđava je zatvorena za posete ali može da se popne na bedem i baci pogled unutra. Nisam silazio pošto se vidi da je zarasla u rastinje i verovatno ima zmija 🙂

Sledeća stanica je Grliško jezero, veštačko jezero koje pijaćom vodom napaja Zaječar. Gore imamo lepu branu, izvor, crkvu i beskrajno plavetnilo. Ima dosta pecaroša a video sam i decu kako se kupaju. Nakon malo šetnje i napunjenog balona izvorske vode krećemo prema Knjaževcu pa onda desno nešto lošijim putem 422 ka putu 219 koji se pokazao kao veoma dobar za vožnju sa svojim bezbrojnim krivinama, uzbrdicama i nizbrdicama. Usput par zaustavljanja za uživanje u prirodi, izlazak na Boljevac pa pravac Paraćin. U Paraćinu obilazak, potkrepljenje kod čika Pere Ždere, sladoled i u kasno popodne izlazak na autoput pa pravac Beograd.

567 kilometara danas, sledeći put moram negde bliže da odem kako bih manje vozio a više boravio u prirodi.

Grliško jezero

Jurassic World

Jura je geološki period u kojem su se formirali kontinenti kakve danas poznajemo a kojem su dominirali dinosaurusi. Park iz doba jure je knjiga koju je napisao Majkl Krajton a Spilberg 1993. pretvorio u veoma uspešan film. Drugi film u seriji, Izgubljeni svet iz 1997. godine, opet potpisuje Spilberg i to opet na temu Krajtonove knjige. I u prvom i u drugom filmu za specijane efekte je bio zadužen ILM (Industrial Light & Magic) s tim što su u prvom filmu većinom koristili animatronike a u drugom kompjuterski generisanu animaciju. Treći film u serijalu, Park iz doba Jure III iz 2001., nam donosi novog režisera i konačni razlaz sa Krajtonom. Treći film je kao po običaju najlošiji u ovoj prvoj trilogiji koju su glumački obeležili Sem Nil, Laura Dern i Džef “Muva” Goldblum.

Svet iz doba jure iz 2015. začinje drugu trilogiju a 2018. dobijamo i nastavak, Uništeno kraljevstvo (Fallen kingdom). Radnja se još uvek dešava na fiktivnom ostrvu iz prve trilogije a ovde vidimo Krisa Prata kao akcionog heroja a kao njegovu partnerku Brajs Dalas Hauard (crvenokosu bre). Ove godine nam je došao i treći deo ove trilogije, Dominion. Dinosaurusi više ne žive na svom izolovanom ostrvu već su se raštrkali po celom svetu i žive zajedno sa ljudima i ostalim modernim bićima. Ovaj film je spojio Prata, crvenokosu, Sema Nila, Lauru i Džefa “Muvu” Goldbluma. Film i nije baš nešto (i ovaj je najlošiji u svojoj trilogiji) ali u odnosu na ostale moderne akcione filmove nije ništa gori 🙂

Karlo Bonomi

Italijanski glumac kojeg najbolje poznajemo po tome što je pozajmio glas La Linei sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka. Ne znam da li je i pevao uvodnu temu 🙂 U nastavku TV karijere pamtimo njegov ludački smeh u seriji crtaća Stripi a tokom devedesetih je ponovio svoju rolu iz La Linee u prve četiri sezone crtane serije Pingu gde je dao glas bukvalno svim likovima. Na temu crtane serije Pingu imamo i dve video igre, Pingu: A Barrel of Fun! i Fun! Fun! Pingu koje tek treba da isprobamo.

Pingu je nedavno postao ponovo popularan pojavom mimova na datu temu.

Inače, majicu sa La Lineom imam već desetak godina i oblačim je barem jednom nedeljno, kada je vreme za nošenje majice.

La cité des enfants perdu

Veoma neobičan francuski film, vizuelno prelep. Distopijska atmosfera me podseća na recimo Brazil Terija Gilijema. Režirao ga je dvojac režisera Marc Caro i Jean-Pierre Jeunet koji su pre toga zajedno stvorili i Delikatesnu radnju a ovaj drugi se kasnije proslavio i sa Ameli Pulen i Micmacs koji tek treba da pogledam. Interesantan je Rol Perlman u jednoj u glavnih uloga, čovek koji ne zna ni reč francuskog ali je uredno naučio sve svoje linije 🙂

La cité des enfants perdu
Le fabuleux destin d’Amélie Poulain

Apdejt: pogledao sam i Micmacs. Otkačen je film kao što se i očekivalo 🙂

Micmacs

Majdanpek

U nastavku misije obilaska istočne Srbije, danas sam najpre preko Požarevca svratio do sela Turija nadomak Kučeva. U selu sam našao izvor Šumeća ili Šumeće pa nastavio put do obližnjeg Kučeva. Iznad Kučeva postoji vidikovac pod imenom Jelena stena. Hteo sam peške da se popnem do gore ali s obzirom na to da postoji asfaltiran put gotovo do samog vrha, nisam odoleo a da se ne odvezem. Biće prilike za pešačenje. U Kučevu je bila pijaca pa sam kupio pecivo u pekari i malo prošvrljao pre nego što sam nastavio za Majdanpek. Put za Majdanpek je vrlo dobar i nije bilo saobraćaja. Na ulazu u Majdanpek najveći kop koji sam u životu video.

Severno od Majdanpeka imamo veštačko jezero Veliki Zaton a još malo uzvodno i Rajkovu pećinu. Dalje idemo veoma lošim putem ka Donjem Milanovcu punim rupa tako da nisam prelazio brzinu od 40 km na sat. Ima jedna česma sa desne strane, prilika da se natoči voda i pojede malo suvog keksa. Dalje putem se nailazi na odvajanje sa desne strane. Ostavio sam auto tu pored jedne rashodovane trafo stanice pa sam krenuo peške tim putem. Vidi se da je put nekada davno bio asfaltiran pa je pešačenje dosta lako. U jednom trenutku imamo račvanje puta pa sam prvo krenuo uzbrdo desnim krakom što me je i odvelo na vrh brda. Posle sam se vratio i krenuo drugim putem, usput naišao na kamion koji je izvlačio debla i stigao do napuštenog motela.

Dalje džombastim putem ka Donjem Milanovcu nailazimo na vidikovac Kovillovo s leve strane. Za ulazak se plaća “ekološka taksa” u iznosu od 250 dinara a sa vidikovca prelep pogled na Dunav koji ovde dostiže širinu i do dva kilometra. Dalji put ka Donjem Milanovcu je u mnogo boljem stanju od dosadašnjeg a uskoro se izlazi i na magistralu. U Donjem Milanovcu sam pojeo pljesku, malo prošetao i krenuo ka Lepenskom Viru. Put je katastrofa: skinuli su sloj asfalta, krenuli da stavljaju novi ali su to radili u delovima tako da imate par stotina metra svežeg puta pa onda ide onaj bump kada silazite na izrovan put pa tako par stotina metra pa onda ponovo bump penjete se na asfalt i tako do u nedogled. Ispred Lepenskog Vira kanjon Boljetinske reke, rečica kao da je malo presušila pa nije bilo mnogo štošta da se vidi sem stena.

Posle posete Lepenskom viru sam nastavio ka Golupcu, Velikom gradištu i Požarevcu pa na autoput pa kući. Sve ukupno 443 kilometra vožnje danas i mnogo više pešačenja neko prethodne subote.

Pogled na Dunav sa Kovilova
Pogled na Dunav iz Donjeg Milanovca
Lepenski vir FPS 🙂