Sanjam noćas kako za nekog dilera treba da prodam malo veći paket droge, lepo upakovanu belu ciglu. Sve je već ugovoreno, samo treba da odem kod čoveka, dam mu paket, uzmem novac i vratim se. I nakon uspešne transakcije sa N.N. licem (koja mi je malo maglovita) idem da se nađem s g. Dilerom da mu dam pare i dobijem naknadu za obavljen posao. Pare nosim u ruci, umotane u plavu plastičnu kesu iz prodavnice kroz koju se providi lepo upakovana zelena cigla. Vidim da su u pitanju novčanice od 100 dolara, potajno se nadam da bude jedna od njih može da bude moja naknada. Dogovor je da se nađemo u nekoj velikoj javnoj zgradi tipa Palata Srbije ili nešto slično. Vidim ja njega sa sprata, on je dole u holu sa diskretnim gorilama, mahne mi kao da siđem a ja gledam levo-desno gde su stepenice, ne mogu da se snađem u ovoj građevini, prvi put sam tu. I siđem nekako ali promašim taj hol pa odem u neki drugi, paralelni, a dilera tamo nema. Probam da se vratim na prvi hol pa greškom izađem napolje. Onda okružim celu zgradu, dođem sa druge strane i krenem od vrata do vrata ali ne mogu da nađem put do drugog krila zgrade. Na kraju nalazim sebe kako se provlačim ispod nekih ćebadi ispod kojih spavaju ljudi u klupama i gunđaju što ih budim. Tu se povučem, vratim se napolje u pokušaju da sa spoljne strane uđem ponovo na glavni ulaz kad primetim da sam negde ispustio kesu s parama. Verovatno ispod onih ćebadi. Padam u očaj, ne znam šta da radim. Ubiće me gangsteri, baciću sve u vodu i izgubiću život zbog novčanice od 100 dolara. Razmišljam da li da bežim ili da se sam ubijem, ovi me neće ostaviti u životu. Tada se budim i po oprobanom starom receptu konstatujem “dobro je, to je sve bio samo san” sa olakšanjem se okrećem na drugu stranu ali nema više spavanja. 6 sati je ujutro i malo razmišljam kakvu sam pouku izvukao iz ovog sna:
- nemoj da se petljaš u sumnjive stvari, možeš sve da izgubiš
- plavu kesu s parama sledeći put gurni u jaknu ili stavi u neki ranac, manja je šansa da ćeš negde da je ispustiš
