Subotnji izlet na Adu Ciganliju i lep skup oldtajmera. Ima već poznatih automobila koje možemo videti svake godine na sajmu ali ima i automobila koje nikada ranije nisam video.

A da proslavimo najtopliji dan u ovoj godini, seli smo na bicikl i odpedalali do Ostružnice 🙂 Išao sam tzv. starim obrenovačkim drumom pored Ade i preko Makiša. Dosta sportskih biciklista me je prešišalo i nastavlio dalje, ne znam gde, da li idu do Umke ili dalje. Ja sam stigao do okretnice gradskog prevoza u Ostružnici, malo razgledao obalu Save, doručkovao ispred pekare pa krenuo natrag. Vratio sam se opet preko Ade mada mi je ideja bila da se vratim Ostružničkim mostom na Novi Beograd ali mi se nisu svideli uslovi za vožnju (samo dve kolovozne trake, pešačka staza jako uska, zaustavna traka koja ne uliva poverenje).
Kada sam stigao kući “živa u termometru” je pokazivala 38 stepeni.
Dok sam se vrzmao na buvljaku video sam grupu biciklista kako pod pratnjom pedala put Ade i setio se da sam nedavno video bilbord za manifestaciju i odlučio da se pridužim ali sam, na žalost, to poptuno smetnuo sa uma pa sam, eto, propustio priliku za lep dan u prirodi i druženje. Kasnije je roknula ona divljačka kiša ali nema veze, ne bi mi to pokvarlio doživljaj. A kada sam bio klinac, bila je slična manifestacija u organizaciji Politike ili Ilustrovane politike, ne sećam se baš najbolje. Mislim da sam na plavoj Ponici imao nalepnicu “maj 1987” recimo. Tada je zborno mesto bilo ispred zgrade Politike odakle se kretalo u grupi na Adu a bilo je i više manjih punktova po gradu odakle su ljudi kretali ka Politici da se pridruže ostalima. Pošto smo mi tada živeli u Krnjači, a odande tada niko živ nije vozio bajs preko Pančevca do centra grada, tata je sklopio biciklov u gepek narandžastog Stojadina pa sam se kod Politike pravo iz gepeka Keca pridružio tetki i mojoj braći od te iste tetke. Kasnije te godine smo se preselili na Novi Beograd a i iz Bloka 45 je kretala jedna od grupa tako da sam se sledeće godine propisno dovezao prvo do centra a kasnije i na Adu. Sećam se da sam se popodne biciklom vraćao kući preko Gazele što nije bilo baš pametno od mene.
Prvi put posle duže vremena biciklom na Adu. Pre par godina, dok nam je firma još bila na Dorćolu, često sam ujutro biciklom išao na posao: nizvodno Dunavom pa preko Brankovog mosta, dole liftom ako se batica nije uspavao ili šinom niz stepenice pa onda ka 25. maju dokle god staza vodi i još malo urbane vožnje do ofisa. A posle šljake, biciklom opet na Dunav pa uzvodno do Savskog jezera. Tamo malo kupanja, malo sunčanja na blagom popodnevnom suncu pa uveče kući. Sad nam je firma na Slaviji, nije podesno da se ide bajsom već više pešačim.